Kada roditelji izbliza prate interesovanja svoje dece i kada imaju za njih vremena, otkrivaju da deca postavljaju mnogo pitanja o društvu i njihovom mestu u njemu: ko su i zašto su ovde, o svrsi života i smrti. Roditelji koji zanemare ovaj period propuštaju optimalno vreme za pomaganje svojoj deci.
Jedan otac priča o sledećem događaju koji se desio posle učestvovanja njegovog sina u ovom programu. Jedne zimske večeri, kada su on i njegov dvanaestogodišnji sin predali svoj prtljag na aerodromu, videli su potpuno samog starijeg čoveka u kolicima. Njegova porodica je imala poteškoće s prtljagom i nekoliko male dece. Sin je odmah prišao i rekao: „Želeo bih da vam pomognem.” Uhvatio je kolica i odgurao ih do terminala gde su bili drugi članovi porodice. Otac je ispričao kako je pomislio: „Zašto ja to nisam uradio?” Bio je impresioniran samopouzdanjem svog sina i lakoćom s kojom je razgovarao sa starijim, nemoćnim čovekom. Iznenadila ga je sinovljeva blagost prema ovom čoveku. Zatim se setio da je njegov sin često u poslednje dve godine govorio o tome kako pomaže u lokalnom staračkom domu, u okviru Programa socijalne usluge u svojoj Montesori školi, ali do tog događaja nije shvatao koliko je veliki uticaj ovog isku- stva na razvoj ličnosti njegovog sina.
“Zato što deca u drugom periodu razvoja ne traže stalnu pažnju, kao ranijih godina, roditelji više nisu usmereni na njihove potrebe kao ranije. Pretpostavljamo da je sve u redu jer se ne pojavljuju ozbiljni problemi.”
Cilj Montesori školskog plana je mnogo više od tradicionalnog obrazovnog cilja koji se sastoji u razvijanju detetove inteligencije. Marija Montesori je verovala da ovaj cilj nije dovoljan za osnovno školovanje i da na svetu ima mnogo inteligentnih ljudi, a ipak je čovečanstvo i dalje daleko od rešavanja problema svog opstanka na Zemlji ili očuvanja životne sredine. Verovala je da, pored intelektualnog uspeha, obrazovanje mora pomoći deci da razviju osećaj za sebe i svoje mesto u svetu. Upravo je drugi period razvoja najvažniji period za započinjanje ovakvog obrazovanja, jer su deca u relativno stabilnom periodu, fizički i emocionalno, razum funkcioniše, pojavljuje se ogromna moć mašte, i sposobnost intenzivnog učenja u svim oblastima života.
Tradicionalno školsko obrazovanje ne koristi ove potencijale drugog perioda, kao što ni u ranijem periodu ne koristi jedinstvene dečje sposobnosti za samoizgradnju. Ne samo da obrazovanje ne uspeva da iskoristi ovaj period velike dečje intelektualne i socijalne ekspanzije, već i roditelji nesvesno propuštaju ovo vreme ogromnih mogućnosti u dečjem razvoju. Zato što deca u drugom periodu razvoja ne traže stalnu pažnju, kao ranijih godina, roditelji više nisu usmereni na njihove potrebe kao ranije. Pretpostavljamo da je sve u redu jer se ne pojavljuju ozbiljni problemi. U stvari, u ovom periodu kada deca tek počinju da se okreću društvu, roditelji treba da budu u pripravnosti. Iako deca počinju da traže društvo vršnjaka, i dalje veoma zavise od podrške roditelja u svim oblastima. Kada roditelji izbliza prate interesovanja svoje dece i kada imaju za njih vremena, otkrivaju da deca postavljaju mnogo pitanja o društvu i njihovom mestu u njemu: ko su i zašto su ovde, o svrsi života i smrti. Roditelji koji zanemare ovaj period propuštaju optimalno vreme za pomaganje svojoj deci da izgrade snažnu osnovu za dolazeće turbulentne adolescentske godine.
“Montesori obrazovanje je tako osmišljeno da koristi posebne osobine dece u drugom periodu razvoja. Njegov cilj je mnogo više od jednostavnog prenošenja znanja, jer se teži da se deci pomogne da se razviju kao kompletna ljudska bića”
Montesori obrazovanje je tako osmišljeno da koristi posebne osobine dece u drugom periodu razvoja. Njegov cilj je mnogo više od jednostavnog prenošenja znanja, jer se teži da se deci pomogne da se razviju kao kompletna ljudska bića. Kroz istraživanje svemira, početka života na Zemlji i reda i zakona koji vladaju postojanjem, deca postepeno shvataju da sve na svetu ima svoju ulogu. Ona su inspirisana da tragaju za onim što obezbeđuje međupovezanost u svemiru i svih živih bića u njemu. Ona počinju svoje lično traganje za smislom i vrednošću ljudskog života. Na prvoj edukaciji vezanoj za školsko obrazovanje 1936. godine, Marija Montesori je rekla: „Možemo da kažemo da kultura koja ne unapređuje ljudsku vrstu ne odgovara potrebama našeg vremena. Kultura koja nije usmerena na individualne vrednosti i ne donosi harmoniju i saradnju među ljudskim bićima, značajna je samo za prošle i prevaziđene stvari.”
Posebna odgovornost Montesori učitelja je da doprinese ljudskom razvoju kroz svest o dečjim potrebama u svakom periodu samoizgradnje. Kroz ovakav pristup obrazovanju, deca će prelaziti u svaki sledeći period razvoja dobro pripremljena za buduća iskušenja. U prvom periodu razvoja, deca razvijaju svoje individualne kapacitete i samosvest, samostalnost, koordiniran pokret, osećaj za red, govorni i pisani jezik i razumevanje matematike. U drugom periodu, formiraju osnove svog socijalnog bića. Kroz moć razmišljanja i maštanja, ona istražuju svoj svemir, svoje šire okruženje i svoje mesto u društvenom životu.
Odlomak iz knjige “Montesori danas”, Pole Pouk Lilard (ProPolis Books)
Mnogim roditeljima je poznat jedinstven pristup obrazovanju male dece na predškolskom Montesori nivou. Ali šta se dešava posle? Pola Lilard, direktor Montesori škole za decu od osamnaest meseci do petnaest godina, na jasan i ubedljiv način nam predstavlja Montesori program za školski i kasniji uzrast.
Teorija Marije Montesori, o prilagođavanju obrazovanja svakom razvojnom periodu korišćenjem materijala posebno osmišljenih za dečje istraživanje i samostalno otkrivanje, podstiče decu da budu aktivni umesto pasivni učenici na svim nivoima. U detaljnom prikazu teorije i prakse Montesori metoda, Lilard pokazuje kako deca stiču osobine potrebne za odgovaranje na sopstvena pitanja, uče da koriste slobodu uz odgovornost i održavaju visok nivo intelektualne radoznalosti. Ovo je knjiga suštinski značajna za roditelje i učitelje zainteresovane za Montesori obrazovanje kao alternativu za stariju decu.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: KNJIGE
Tihana Lipovec Fraculj: Asertivnost je veština koja je korisna i deci i odraslima
Asertivnost je pojam koji potiče od engleske reči assertive, što znači uporan, samouveren, samosvestan. O tome kako se razvija i zašto je važan za život pričali smo sa autorkom knjige...
Kako uraditi domaći zadatak bez bitke u kući
Učitelj je rekao da je mom osmogodišnjem sinu za domaći dovoljno pola sata dnevno, ali je njemu redovno bio potreban jedan sat, pa i više od toga. Kukao je, žalio...
Knjiga „Kad stvari poljude“ u najužem izboru za Nagradu „Dušan Radović“
Zbirka pesama Dragane Mladenović Kad stvari poljude, u izdanju Kreativnog centra, našla se u najužem izboru za Nagradu Dušan Radović za 2023. godinu. Nagradu dodeljuje Biblioteka grada Beograda, a žiri,...
GABI, HRABRO SRCE BEOGRADA – knjiga o hrabroj keruši Gabi, izdavačke kuće Pčelica
Nakon ovog romana snimljen je i dokumentarni film sa svedočenjima autora, ali i učesnika događaja opisanih u knjizi GABI, HRABRO SRCE BEOGRADA. Autor Goran Marković otkrio nam je detalje o...
1 komentar.