Kada bi deca videla da odrasli čitaju, možda bi to bio najbolji podstrek. Deca su slika i prilika svojih roditelja. A ispred svakog promašenog roditelja stoji po neki ekran.
Kada bi deca videla da odrasli čitaju, možda bi to bio najbolji podstrek. Deca su slika i prilika svojih roditelja. A ispred svakog promašenog roditelja stoji po neki ekran.
Kako to da je knjiga uvek obeležena kao društvo usamljenih, štrebera i usedelica? Zar se u današnje vreme sve modernizovalo, sve preokrenulo i sve je dozvoljeno, samo je knjiga još nekako breme, beleg odbačenih?
I u čemu je problem dece ovog veka? Šta je to što je njih odvratilo od knjige? Briga za udaju sigurno nije, danas se brakovi sve manju sklapaju. A i moderno je razvesti se.
Možda činjenica da knjizi treba ceo čovek, čitava misao i dosta vremena. Ne samo plitko čeprkanje po naslovima interneta, deo mozga i jedan prst za listanje. Ne, knjiga je zahtevna stara gospođa kojoj se nigde ne žuri. Koja zahteva svu pažnju. Ali od nje se nikad ne rastanete bez nasledstva. Nekad je to novo iskustvo, nekad obilje divnih reči, nekad neverovatan zaplet i uzbuđenje.
Jeste da nam nije kao na televiziji ponuđena slika, moramo da uključimo maštu. I nema režisera, samo pisac i čitalac. I oči moraju da nam rade, i ruke da je drže. Jeste, lakše je uzeti daljinski u ruke i isključiti sve sem čula vida i sluha. Primiti servirane slike i zvuke dok nam mašta leži na samrti. Ali, da li je lepše? Zar nije čovek jedino živo biće sa maštom i osećanjima, jedino kome je dat takav dar, a koje će kao i mnoge druge stvari koje je protraćio, i ove darove zapustiti i zaboraviti.
Takva budućnost je neminovna. Čak se i obavezne lektire skraćuju, ukidaju i prepričavaju na sajtovima. Ali vi se ne dajte. Čitajte, dragi moji!
Čitajte! Proputujte svet i upoznajte milione likova čak i ako nam ukinu šengen i uvedu sankcije. (Pu, pu daleko bilo!)
Poštovana Jasmina, HVALA na ovom divnom i mudrom tekstu! Vratili ste me u detinjstvo svojim prisećanjem “bibliotekarskog” iskustva i vratili mi nadu da ipak nije sve tako katastrofalno, dokle god ima (a ima nas!) ljudi koji iskreno vole knjigu i poznaju njen NEZAMENLJIVI, NENADOKNADIVI značaj. One nas prate kroz čitav život i obogaćuju ga na toliko načina. Naposletku, knjige su danas, više nego ikada, lek protiv svakodnevnog zaglupljivanja i zamajavanja – međutim, svesno se i planirano potiskuju, proglašavaju dosadnim, neprijatnim, zastarelim…Zato, hvala još jednom.
Ne razumem, šta fali čitanju sa ekrana ? Na Internetu imam znatno širi izbor literature, naročito one alternativne, gerilske, koja nema publike i para za štampu. Koja je van granica beletristike i klasičnih, etabliranih nauka. Da li ću biti pametnij ako par mojih omiljenih blogova odštampam i uvežem u korice, pa ih izkonzumiram na taj način ? I odreknem se mogućnosti razgovora o delu sa autorom i ekipom ?
Odlican tekst,nazalost istina danasnjice,redovno posecujemo biblioteku i trudim se da moja deca razviju ljubav prema citanju..