Svakoga dana, milioni ljudi pitaju Gugl najrazličitija, pa i najteža životna pitanja. Jedno koje se izdvaja je: “Šta je ljubav?” Šta biste vi rekli da vas dete pita: “Šta je to ljubav?” A kada bi vas pitala odrasla osoba? Deluje li to čudno? U stvari, i nije nimalo čudno. Čudno je što uopšte više pokušavamo da nađemo odgovor
U knjizi Autentična sreća, psiholog Martin Seligman opisuje priču o ljubimcu iguani koji odbija da jede, polako se izgladnjujući nasmrt. Sve do trenutka dok nije video svog vlasnika kako jede sendvič. To je bio trenutak koji je probudio iskonski zov u njemu, pa je navalio na tanjir sa hranom. Iguana bi radije umrla od gladi nego ne iskusila zadovoljstvo jurenja, lova i hvatanja hrane. Ta radost iščekivanja – koja postoji i kod ljudi i kod životinja – verovatno nam pomaže da preživimo i obezbedimo hranu za potomke.
“Ona nam takođe pomaže da ostvarimo mnogo kompleksnije i izazovnije ciljeve, obezbeđujući nam odlučnost, uzbuđenje i smelost potrebne da istrčimo maraton, završimo fakultet ili školu, ili tečno naučimo strani jezik. Uživamo u jurenju snova i mnogo više cenimo stvari za koje se pomučimo.”
Ne postoji algoritam za ljubav, iako i naša iskustva i naša genetika utiču na ono što posebno volimo kod partnera. U svojoj knjizi Anatomija ljubavi, biološka antropološkinja Helen Fišer to naziva našom “ljubavnom mapom”. Ona piše: “Kako odrastate, gradite svesnu (i nesvesnu) listu osobina koje tražiteu partneru; onda, s vremenom i iskustvom, ta vizija idealnog partnera se kristališe. Lekovi ne mogu da promene ta sećanja, ta iskustva, taj mentalni obrazac.”
Ta različita očekivanja i iskustva, nažalost, mogu da dovedu do neuspeha veze, kaže Ketrin Bedžanijan, konsultantkinja za veze. “Ono što vidim kao najveći problem nije obavezno to da se ljudi zaljube, već da održe ljubav”, objašnjava. Ovi sukobi proizlaze iz različitih uzroka, vaspitanja naše porodice, na primer. “Recimo da ste odrasli u porodici gde se ljubav pokazivala davanjem poklona kada ste dobili dobru ocenu, tada je osoba iskusila darivanje kao izraz ljubavi. Druga osoba s drugačijim vaspitanjem može da shvati ljubav i kako se ona izražava na sasvim drugačiji način.”
Iz teološkog ugla, Verner Dženrond, teolog na Oksfordu, kaže da nas “ljubav poziva na mnogo dublji ugao posmatranja”.
On ističe da su svi oblici ljubavi ujedinjeni i definisani “izazovom drugosti” (drugi je suprotno selfu, sopstvu, sebi), i da ljubav uključuje angažovanje sa “drugosti” na najmanje četiri načina. “Postoji drugo ljudsko biće, u intersubjektivnomodnosu. Onda postoji naš odnos prema kosmosu ili univerzumu ili prirodi. Tu je i pitanje Boga ili krajnje stvarnosti – kako se možete odnositi prema radikalnom drugom? I najproblematičnija je naša veza sa samim sobom — mogu li da volim sebe?”
Psihoterapeut Filipa Peri, autorka knjige Kako ostati normalan, kaže da naša potraga za ljubavlju ne sme da bude kao potraga za savršenim crnim pantalonama tokom šopinga. Jer malo nas će pronaći takvu “srodnu dušu” za doživotnu sreću u seksu i braku. Problem, kako kaže Perijeva, jeste previše mogućnosti izbora partnera, i to preko interneta. Ranije je bilo lakše obavezati se i onda se upoznavati narednih pedeset godina. Već dosta dugo, živi se u sasvim drugačijem sistemu. Ali nerazumljivo mnogo više ima onih usamljenih i zabrinutih šta će dalje.
“Strah da se načini pogrešan izbor češći je od straha da se ne napravi uopšte”, kaže ova psihoterapeutkinja. “A s toliko mnogo alternativa i potencijalnih partnera koje je moguće izabrati, ljudi se nerado obavezuju. Umesto toga, oni nastavljaju da traže nedostižno savršenstvo. Potrebno nam je da razumemo da savršenstvo nije ljubav.”
Šta je onda ljubav? “Važno je upoznavati nekoga veoma dobro, brinuti o njemu i imati podjednaku brigu od njega, i to može da postane savršenstvo, da postane ljubav, uprkos tome što niko od nas nije savršen.”
Ljubav na prvi pogled ne mora da preraste zaista u pravu i dugovečnu ljubav. Čak ni intenzitet emocija nije pokazatelj da je u pitanju prava ljubav. Ali, kad se ta prvobitna hemija pretvori u dublji, recipročni odnos, koliko će ona trajati zavisi od, kako tvrdi psihoterapeutkinja Peri, od sposobnosti partnera da pozitivno utiču jedno na drugo. “Taj utisak da su dvoje ljudi potpunih stranaca idealni jedno za drugo na prvi pogled može da bude samo fantazija, ali može da preraste u stvaran odnos ako su u stanju da ga grade na način koji će učiniti da život bude lepši i bolji za oboje.”
Opozit ljubavi zato nije mržnja već ravnodušnost, kaže Dženrond. “Mislim da ljudi to vide pogrešno. Mržnja je iskrivljena ljubav, ali je i dalje zainteresovanost i opsednutost drugim. Indiferentnost je opozit ljubavi jer ona čak i ne vidi drugog.” Kao što Dženrond poentira, ljubav je relativna, raznolika i nije uvek uočljiva. Ima bezbroj definicija, zavisno od toga koga pitate. Ali verovatno je prava misterija kako se ove definicije uklapaju.
Izvor: Nedeljnik
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Mladi u Evropi sve duže ostaju da žive sa roditeljima
Mnogi mladi Evropljani danas se suočavaju s izazovom pronalaženja sopstvenog stambenog prostora i finansijskom nezavisnošću, što je dovelo do toga da neki od njih ostaju da žive u zajednici sa...
Iako su talasi nosili reči, iznova je pisao ‘Mama, volim te’
Dečak je dolazio svaki dan na plažu i pisao na pesku: MAMA VOLIM TE! Zatim je gledao kako more briše napisano i trčao natrag nasmejan. Tužan starac je svaki dan...
Mladi preduzetnik Uroš Mikić: Zahvalan sam starijoj generaciji koja nije odustala od porodice
Da formalno obrazovanje nije presudno na putu ka željenom uspehu, kao i da su trud i radne navike nešto što je najvrednije potvrdio je i Uroš svojim primerom. Sada ima...
Bojana Nešić: “Slika lepa, a nervi vibriraju ispod kože”
Hajdemo opet. Ne možemo uvek verovati onom što vidimo. Zaključim to danas kada sam komentarisala fotografiju jedne moje prijateljice na kojoj je ona prelepa. Na tu moju konstataciji ona mi...
Nema komentara.