Oni uče da čitaju već u drugoj godini, sviraju Baha već u četvrtoj, računaju u šestoj, i govore strane jezike tečno u osmoj godini svog života. Njihovi drugari drhte od zavisti, njihovi roditelji se raduju pobedi na lutriji. Ali da parafraziramo T.S. Eliota, njihove karijere često se ne završe svečanim trofejom, već teškim kukanjem.
Uzmite u obzir najprestižniju nacionalnu nagradu za naučno nadarene srednjoškolce, Konkurs za nadarene za nauku „Vestinghaus“, nazvanu “Naučno superfinale” od strane jednog američkog presednika. Od svog osnivanja 1942. do 1994. godine, ovo takmičenje je obuhvatilo više od 2000 nadarenih tinejdžera. Međutim, samo jedan procenat njih je uspeo da se upiše na Nacionalnu Naučnu Akademiju, a samo osmoro njih je osvojilo Nobelovu Nagradu. Na jednu osobu kao što je Lisa Randall, žena koja je donela revoluciju što se tiče teorije fizike, postoje na desetine onih koji su pali daleko ispod svog potencijala.
„Čuda od dece“ rijetko postaju geniji koji će promeniti svet. Pretpostavljamo da im nedostaju socijalne i emocionalne sposobnosti da bi funkcionisali u društvu. Ukoliko pogledate dokaze, ipak, ovo objašnjenje nije dovoljno: Manje od jedne četvrtine nadarene dece pati od socijalnih i emocionalnih problema. S druge strane, ogroma većina njih je dobro prilagođena – kako u pobeđivanju na koktel žurkama, tako i u osvajanju takmičenja spelovanja.
5 načina da ohrabrite decu da postanu pronalazači
Ono što ih koči je činjenica da ne uče da budu originalni. Nastoje da zadobiju odobravanje roditelja i divljenje svojih nastavnika. Međutim, dok oni nastupaju u Karnegi holu i postaju šampioni u šahu, dešava se nešto neočekivano: vežba vodi savršenstvu, ali ne i inovaciji.
Oni talenovani nauče da sviraju veličanstvene Mocartove melodije, ali retko komponuju svoje originalne. Fokusiraju svoju energiju na konzumiranje već postojećeg naučenog znanja, ali ne i na proizvodnju nekih novih. Oni radije slede već postojana, kodifikovana pravila, prije nego da izmišljaju sopstvena. Istraživanja pokazuju da najkreativnija deca imaju najmanje šansi da postanu miljenici učitelja, te shodno tome, mnogi nauče da zadržavaju svoje kreativne ideje za sebe. Kao što Wilijem Deresjevic kaže, oni postaju odlične ovce.
U odraslom dobu, mnoga „čuda od dece“ postanu stručnjaci u svojim oblastim i lideri u svojim organizacijama. Ipak, „samo deo nadarene dece na kraju postanu revolucionarni, odrasli stvaraoci“ , žali se psiholog Elen Winer. „Oni koji postanu prolaze kroz bolnu tranziciju“ do odrasle osobe koja „menja svet“.