Toga dana sam izgubio svoju devojčicu, ali sam dobio hrabru mladu ženu

Deca imaju apetit za rizik, i ako ga ne nahranimo, oni će tražiti situacije koja su još opasnije nego igra u betonskom parku. Što više dozvolite svojoj deci i mladima da se izlažu pozitivnim rizicima, manja je verovatnoća da će se kasnije okrenuti mnogo negativnijim testovima hrabrosti.

Tim Gil, jedan od najistaknutijih britanskih stručnjaka za dečije igre, tvrdi da deca imaju apetit za rizik, i ako ga ne nahranimo, oni će tražiti situacije koja su još opasnije nego igra u betonskom parku. Deca grade svoj karakter i ličnost kroz suočavanje sa nepovoljnim okolnostima u kojima ona znaju da postoji mogućnost povrede ili gubitka, ali time oni razvijaju i neguju osobine kao što su smelost, ambicioznost, samopouzdanje i prilagodljivost.

Alkohol, droga, razgolićeni selfiji, nošenje noževa – mislim da se sve ove stvari često pogrešno dijagnostikuju kao nešto daleko složenije, a ne samo potreba mladih da „testiraju svoju hrabrost“, i da definišu sami sebe kao nezavisne od svojih roditelja, da prosto nađu svoje posebno mesto za hrabre i odvažne među svojim vršnjacima.

„Što više dozvolite svojoj deci i mladima da se izlažu pozitivnim rizicima, manja je verovatnoća da će se kasnije okrenuti mnogo negativnijim testovima hrabrosti. A sve to im omogućava da razviju sposobnost da se snalaze i napreduju u stvarnom svetu.“

- Advertisement -

Što više dozvolite svojoj deci i mladima da se izlažu pozitivnim rizicima, manja je verovatnoća da će se kasnije okrenuti mnogo negativnijim testovima hrabrosti. A sve to im omogućava da razviju sposobnost da se snalaze i napreduju u stvarnom svetu.

Dve godina je prošlo od mog uspona sa Elom, i bile su to dve teške godine u životima većine tinejdžera, u rasponu od trinaest do šesnaest godina, pune frustracija, straha i zbunjenosti. Gledam probleme sa kojima se susreću Elini vršnjaci, i njihove roditelje koji pokušavaju da usmere svoju decu da prođu bez susreta sa starim porocima – alkoholom, seksom i drogom, ali i onim sasvim novim poput sekti i mračnih budžaka interneta. Mladi se danas plaše budućnosti, mediji su puni negativnosti kada opisuju svet koji ih čeka, prodajući im istu staru robu- strah, koji su prodali i njihovim roditeljima kada su ih sa igrališta “evakuisali” u sobe.

Umesto toga, smatram da bi trebalo da im se govori da su rođeni u vreme izobilja i beskrajnih mogućnosti, otvorenim za one koji su spremni da se prilagode promenama, i geografskim i tehnološkim, i da pogledaju preko granica iscrtanih od strane nastavnika i roditelja – jednostavno da budu neustrašivi.

„Ela je normalna tinejdžerka, i smatram da je baš penjanje po opasnim stenama izgradilo u njenom ponašanju osobine koje njene drugarice ipak nemaju. Neustrašivost, samopouzdanje i zrelost je izdvajaju, to je očigledno.“

Ela je normalna tinejdžerka, i smatram da je baš penjanje po opasnim stenama izgradilo u njenom ponašanju osobine koje njene drugarice ipak nemaju. Neustrašivost, samopouzdanje i zrelost je izdvajaju, to je očigledno. Izgleda mi da nema potrebe da se sama definiše kroz negativno ponašanje, a verujem da ovaj uspon, i njene avanture kroz odrastanje kojesu premašile granice sigurne igre, ima i te kako udela u tome.

Na tom zidu, Ela je znala da su njen život i budućnost samo u njenim rukama, bila je gospodar sopstvenog života. Nije bila ni putnik ni turista, ali ni dete kome treba posebna pažnja. Ne, bila je jednaka sa svima odraslima.

Naravno da iskustvo ne mora da bude tako ekstremno, veoma je mali broj dece srećnika koji imaju sličnu mogućnost kao Ela. Ali svi mi treba da nađemo način i priliku da damo deci odgovornost i pokažemo im da verujemo da su hrabri i pružimo im priliku da to i dokažu.

- Advertisement -

Na zidu sam bio fokusiran na ono što će Ela dobiti iz ovog iskustva, svaki korak jačao je njen duh, duh koji je bio osnovno polazište za susret sa teškoćama u kasnijem životu. Nisam uopšte hteo da uzmem u obzir ono što smo oboje mogli da izgubimo, iako bi svi drugi roditelji strahovali i više nego što je potrebno, jer bi to značilo unapred priznati poraz.

Na početku ovog uspona, vezao sam konopcem moje dete, dete koje sam stvorio, negovao i voleo, dete koje ne bi imalo zamenu da mu se nešto desilo i pustio ga da se penje iznad ambisa. Ali zato smo tim rizikom dobili više, ona nije na pola puta odustala, nije čak ni oklevala i oboje smo shvatili da je podjednako i jaka i hrabra. Toga dana sam izgubio svoju malu devojčicu, ali sam umesto nje dobio hrabru mladu ženu dovoljno hrabru da znam da nema te stvari pred kojom će ustuknuti, odustati ili je se uplašiti.

Prevela: Jasmina Jovanović

Izvor: Andy-kirkpatrick.com

spot_img

Najnovije

Dečija igra kao tihi, ali snažan oblik komunikacije – zašto je važno da roditelji nauče da slušaju

Roditelji koji su spremni da uđu u detetovu igru, ne kao vođe, nego kao pažljivi saputnici, postaju saveznici u njegovom emocionalnom svetu. Kroz nežna, otvorena pitanja mogu dobiti uvid u ono što se dete doživljava iznutra. 

Dečiji crteži nisu samo umetnički izraz, već način emocionalne regulacije

Kad dete crta, ono ne stvara samo sliku — već priča priču o sebi, svojim mislima i osećanjima.

Mjuzikl „Sela sam, pa šta“ osvetljava nasleđenu grižu savesti i pogrešno shvaćenu brigu

Kroz upečatljive scene, songove i ples, publika svedoči kako se nerealna, nesvesno nasleđena i često besmislena očekivanja uvlače u porodični i društveni život i oblikuju odnose između baka, mama, ćerki — ali i sinova i očeva.

Evo kako jedna rečenica može da smiri tantrum kod deteta i da mu osećaj sigurnosti

Stručnjakinja otkriva šta najbrže i najefikasnije zaustavlja izlive besa kod dece.

Stručnjak: Veliko NE svakodnevnim vannastavnim aktivnostima

Odlomak iz priručnika Podrška detetu koje se bavi sportom – šta to znači, Snežane Golić.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img