Deca imaju apetit za rizik, i ako ga ne nahranimo, oni će tražiti situacije koja su još opasnije nego igra u betonskom parku. Što više dozvolite svojoj deci i mladima da se izlažu pozitivnim rizicima, manja je verovatnoća da će se kasnije okrenuti mnogo negativnijim testovima hrabrosti.
Ela Kikpatrik tokom uspona na El Kapitano
Tim Gil, jedan od najistaknutijih britanskih stručnjaka za dečije igre, tvrdi da deca imaju apetit za rizik, i ako ga ne nahranimo, oni će tražiti situacije koja su još opasnije nego igra u betonskom parku. Deca grade svoj karakter i ličnost kroz suočavanje sa nepovoljnim okolnostima u kojima ona znaju da postoji mogućnost povrede ili gubitka, ali time oni razvijaju i neguju osobine kao što su smelost, ambicioznost, samopouzdanje i prilagodljivost.
Alkohol, droga, razgolićeni selfiji, nošenje noževa – mislim da se sve ove stvari često pogrešno dijagnostikuju kao nešto daleko složenije, a ne samo potreba mladih da “testiraju svoju hrabrost”, i da definišu sami sebe kao nezavisne od svojih roditelja, da prosto nađu svoje posebno mesto za hrabre i odvažne među svojim vršnjacima.
“Što više dozvolite svojoj deci i mladima da se izlažu pozitivnim rizicima, manja je verovatnoća da će se kasnije okrenuti mnogo negativnijim testovima hrabrosti. A sve to im omogućava da razviju sposobnost da se snalaze i napreduju u stvarnom svetu.”
Što više dozvolite svojoj deci i mladima da se izlažu pozitivnim rizicima, manja je verovatnoća da će se kasnije okrenuti mnogo negativnijim testovima hrabrosti. A sve to im omogućava da razviju sposobnost da se snalaze i napreduju u stvarnom svetu.
Dve godina je prošlo od mog uspona sa Elom, i bile su to dve teške godine u životima većine tinejdžera, u rasponu od trinaest do šesnaest godina, pune frustracija, straha i zbunjenosti. Gledam probleme sa kojima se susreću Elini vršnjaci, i njihove roditelje koji pokušavaju da usmere svoju decu da prođu bez susreta sa starim porocima – alkoholom, seksom i drogom, ali i onim sasvim novim poput sekti i mračnih budžaka interneta. Mladi se danas plaše budućnosti, mediji su puni negativnosti kada opisuju svet koji ih čeka, prodajući im istu staru robu- strah, koji su prodali i njihovim roditeljima kada su ih sa igrališta “evakuisali” u sobe.
Umesto toga, smatram da bi trebalo da im se govori da su rođeni u vreme izobilja i beskrajnih mogućnosti, otvorenim za one koji su spremni da se prilagode promenama, i geografskim i tehnološkim, i da pogledaju preko granica iscrtanih od strane nastavnika i roditelja – jednostavno da budu neustrašivi.
“Ela je normalna tinejdžerka, i smatram da je baš penjanje po opasnim stenama izgradilo u njenom ponašanju osobine koje njene drugarice ipak nemaju. Neustrašivost, samopouzdanje i zrelost je izdvajaju, to je očigledno.”
Ela je normalna tinejdžerka, i smatram da je baš penjanje po opasnim stenama izgradilo u njenom ponašanju osobine koje njene drugarice ipak nemaju. Neustrašivost, samopouzdanje i zrelost je izdvajaju, to je očigledno. Izgleda mi da nema potrebe da se sama definiše kroz negativno ponašanje, a verujem da ovaj uspon, i njene avanture kroz odrastanje kojesu premašile granice sigurne igre, ima i te kako udela u tome.
Na tom zidu, Ela je znala da su njen život i budućnost samo u njenim rukama, bila je gospodar sopstvenog života. Nije bila ni putnik ni turista, ali ni dete kome treba posebna pažnja. Ne, bila je jednaka sa svima odraslima.
Naravno da iskustvo ne mora da bude tako ekstremno, veoma je mali broj dece srećnika koji imaju sličnu mogućnost kao Ela. Ali svi mi treba da nađemo način i priliku da damo deci odgovornost i pokažemo im da verujemo da su hrabri i pružimo im priliku da to i dokažu.
Na zidu sam bio fokusiran na ono što će Ela dobiti iz ovog iskustva, svaki korak jačao je njen duh, duh koji je bio osnovno polazište za susret sa teškoćama u kasnijem životu. Nisam uopšte hteo da uzmem u obzir ono što smo oboje mogli da izgubimo, iako bi svi drugi roditelji strahovali i više nego što je potrebno, jer bi to značilo unapred priznati poraz.
Na početku ovog uspona, vezao sam konopcem moje dete, dete koje sam stvorio, negovao i voleo, dete koje ne bi imalo zamenu da mu se nešto desilo i pustio ga da se penje iznad ambisa. Ali zato smo tim rizikom dobili više, ona nije na pola puta odustala, nije čak ni oklevala i oboje smo shvatili da je podjednako i jaka i hrabra. Toga dana sam izgubio svoju malu devojčicu, ali sam umesto nje dobio hrabru mladu ženu dovoljno hrabru da znam da nema te stvari pred kojom će ustuknuti, odustati ili je se uplašiti.
Prevela: Jasmina Jovanović
Izvor: Andy-kirkpatrick.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Usamljenost kod majki novorođenčeta – kao u igri žmurke kada shvatite da vas niko ne traži
Razlike između očekivanja i realnosti su pogotovo velike kod roditelja koji su imali vrlo aktivan život pre rođenja deteta, bez obzira da li je u pitanju bilo zahtevno radno mesto,...
Dr Vlajko Panović: Prvorođena i drugorođena deca imaju potpuno drugačiju dinamiku odrastanja
O razlikama u odrastanju prvorođenog i drugorođenog deteta u jednoj porodici, ali i načinu na koji se roditelji prema njima postavljaju - govorio je dr Vlajko Panović. Fokus je bio...
Deca nam okupiraju kuću, život, budućnost… i menjaju sve iz korena
Okupiraju našu kuću koja je do skoro bila besprekorno čista i uredna, a sada su svuda ‚nered razbacane igračke, fleke od hrane i deca koja trče unaokolo i jure se....
Da li biste prihvatili ovaj posao? Ili ga možda već radite…
Veoma je važno da imate sposobnost da izdržavate sate i sate stojeći, da ne očekujete redovne obroke, da ste dostupni 24/7, po mogućstvu da imate diplomu iz medicine, visoke kulinarske...
Nema komentara.