Nerazumevanje, svađe, razlike u karakteru, pa čak ni žestoki međusobni sukobi ne ubijaju ljubav; to radi samoopravdavanje. Zbog samoopravdavanja ljudi sebe vide kao osobu koja bolje i trezvenije razmišlja, te stoga svoje mišljenje prihvataju kao jedino ispravno.
Uspešni partneri taj samoopraštajući način razmišljanja primenjuju i jedno na drugo: pogrešne poteze opraštaju kao posledice situacije, a zasluge za dobre postupke pripisuju jedno drugome. Ako jedno od njih dvoje učini nešto bezobzirno ili je loše volje, drugi će to protumačiti kao posledicu okolnosti za koje partner nije kriv: „Jadničak, stvarno je pod velikim pritiskom“; „Nije ni čudo što se izvikao na mene, već danima ga bole leđa.“ S druge strane, kada jedan partner učini nešto izuzetno lepo, drugi će to pripisati njegovoj urođenoj dobroti i divnoj ličnosti: „Dragi mi je doneo cveće bez ikakvog povoda“, reći će neka žena; „zar nije predivan čovek?“
Dok srećni partneri stvari gledaju s pozitivne strane, nesrećni biraju potpuno suprotna tumačenja. Ako jedno od njih dvoje učini nešto dobro, drugi to pripisuje okolnostima: „Da, doneo mi je cveće, ali samo zato što su danas sve njegove kolege kupovale cveće svojim ženama.“ Ako jedno od njih dvoje učini nešto bezobzirno i neprijatno, onda se taj postupak pripisuje njegovoj naravi: „Izvikala se na mene zato što je đubre.“
Pošto su oboje majstori za samoopravdavanje, za partnerovu nespremnost da se promeni okrivljuju njegove karakterne mane, a sopstvenu nespremnost da se promene opravdavaju svojim vrlinama.
Implicitne teorije ostavljaju snažne posledice pošto, između ostalog, utiču na način kako se parovi raspravljaju, pa čak i na samu svrhu prepirke. Ako partneri u raspravi polaze od pretpostavke da je svako od njih dobra osoba te da je napravila grešku koja se može ispraviti, ili je samo loše odreagovala pod pritiskom u nekoj situaciji, postoji nada da će postići kompromis i da će se popraviti. Međutim, da ponovimo, nesrećni parovi izvrću ovu pretpostavku. Pošto su oboje majstori za samoopravdavanje, za partnerovu nespremnost da se promeni okrivljuju njegove karakterne mane, a sopstvenu nespremnost da se promene opravdavaju svojim vrlinama. Ako neće da priznaju da su pogrešili ili ne žele da promene navike koje smetaju onom drugom, kažu: „Ne mogu drugačije. Normalno je da neko viče kada se iznervira. Jednostavno sam takav.“ Iz ovih reči jasno se čuje samoopravdavanje jer naravno da mogu drugačije. To već i rade svaki put kada ne viču na policajca, na svog poslodavca ili na nekog bezobraznog grmalja na ulici.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Hoćemo li se buditi u panici najstrašnijih slutnji, čekati da telefon zazvoni misleći da je sve propalo?
Hoćemo li prepoznati da kao roditelj rastemo? Znamo li kako izgleda roditeljstvo - pre nego što ga doživimo? Može li se opisati rečima taj osećaj? Biljana Vasić, profesor srpskog jezika...
Praznici su povod za šalu i smeh u teoriji, ali…
...u realnosti, praznici su povod da jedni druge hvatamo za guše (figurativno, molim vas), svađamo se oko najrazličitijih tema, otvaramo stare rane i pingpongujemo osećanja ogorčenosti i krivice. Prilikom jednog...
Da mogu ponovo živeti, da dobijem drugu priliku – pravila bih više greški
„Da mogu ponovo živeti, pravila bih više greški. Više ne bih pokušavala biti savršena, bila bih opuštenija, popustljivija. Bila bih mnogo hrabrija nego ikada ranije na svom putovanju. Zapravo, jako...
Bojana Nešić: Zamišljam jednu mamu koja skuplja svu snagu ovog sveta kako bi mogla da drži jednu ruku
Bojana Nešić je upravo o takvom jednom slučaju pisala je i na svom Facebook profilu: "'Pre par meseci imala je epi napad po prvi put u životu,' rekla je. Videla...
3 komentara