Marta Nusbaum je američki filozof, profesor je na univerzitetu u Čikagu i jako je cenjena u svetskim naučnim krugovima u svojoj interpretaciji ljudske potrage za srećom.

Piše: Ivana Stojanov
Marta Nusbaum je američki filozof, profesor je na univerzitetu u Čikagu. Ova žena, koja je jako cenjena u svetskim naučnim krugovima je u svojoj interpretaciji ljudske potrage za srećom i odgovorima gde je treba potražiti, izgovorila veliku istinu o agresiji među tinejdžerima, koja bi mogla da ponudi odgovor na pitanje – zašto su klinci toliko agresivni.
– Ne mrzite svoj unutrašnji svet. To je moj prvi i osnovni savet koji bih vam ponudila… Naše društvo uvek gleda površinu, kako izgledaju stvari. Privlače nas najnovije stvari, poslednji tračevi, nove prilike za samopotvrđivanje i statusni simboli. Ali svi život počinjemo kao bespomoćne bebe, čija udobnost, ishrana, preživljavanje zavise od drugih.
Čak i kada razvijemo svoje veštine i nezavisnost, uvek ostanemo jako slabi i nekompletni, zavisni od drugih i od nesigurnog sveta, bez obzira šta sve možemo da postignemo. Dok odrastamo, svi razvijamo širom spektar emocija koje odgovaraju tome: strah da će se desiti loše stvari i da ćemo biti bespomoćni da ih pobedimo; ljubav za one koji nam pomažu i podržavaju nas; bol kada izgubimo voljeno biće; nadamo se dobrim stvarima u budućnosti; besni smo kada neko ošteti nešto do čega nam je stalo.
Naš emotivni život je mapa naše nepotpunosti – biće bez ikakvih potreba nikada ne bi imalo razloge za strah, bol, nadu ili bes. Baš iz tog razloga se često stidimo svojih emocija, potreba, zavisnosti. Možda se muškarci u našem društvu posebno plaše da će biti ismejani jer su nekompletni i zavisni, jer im glavni imidž muževnosti govori da bi trebalo da budu samozadovoljni i dominantni.
Zato ljudi beže iz svog unutrašnjeg sveta osećanja i savladavanja ličnih emotivnih iskustava.
Aktuelna psihološka literatura o životu dečaka u Americi pokazuje da je velika većina tih dečaka nesposobna da govori o tome kako se osećaju i kako se osećaju drugi – jer su naučili da će biti ismejani zbog osećanja i potreba, pa ih potiskuju u sebe. To znači da oni ne znaju kako da se izbore sa sopstvenim emocijama ili kako da ih prenesu drugima.
Kada su uplašeni, ne znaju kako to da kažu, ili bar postanu u potpunosti svesni toga. Često svoje strahove pretvaraju u agresiju. Često ih ovaj nedostatak bogatog unutrašnjeg života katapultira u depresiju kasnije u životu.
Svi ćemo se suočiti sa bolešću, gubitkom, starenjem i nismo svi pripremljeni na te neizbežne događaje, u svetu koji nam diktira da razmišljamo samo eksterno i da sebe vrednujemo po onome šta materijalno posedujemo.
Šta je lek za ove bolesti? Ljubav prema sebi koja se ne smanjuje zbog zahtevnih i nepotpunih delova bića, već ih prihvata sa interesovanjem i radoznalošću, pokušava da razvije jezik kojim će razgovarati o potrebama i osećanjima.
Pričanje priča igra veliku ulogu u procesu razvoja. Dok pričamo priče o životima drugih, učimo da zamišljamo kako bi druga osoba reagovala na različite događaje. U isto vreme se identifikujemo sa drugim bićem, i učimo nešto o sebi.
Što smo stariji, nalećemo na sve kompleksnije priče – u književosti, filmu, umetnosti, muzici, koje nam daju bogatiji i suptiliniji pogled na ljudske emocije i na naš unutrašnji svet.
Zato je moj drugi savet, jako blizak prvom – čitajte gomilu priča, slušajte mnogo muzike i mislite šta priče na koje ste naišli znače za vaš život i onih koje volite. Na taj način nećete biti sami sa praznim sobom, imaćete nov, bogat unutrašnji život i mnogo više mogućnosti prave komunikacije s drugima.
Izvor: Noizz.rs
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Bebisiterke i do 60.000 dinara, roditelji na listama čekanja i po više meseci
Ko će da čuva decu dok su mama i tata na poslu? Ovo pitanje je za mnoge roditelje postalo prava noćna mora, jer je tokom epidemije virusa korona drastično povećana...
Devedesetih nismo imali za igraonice ali smo imali jedni druge
Devedesetih nije bilo para rođendane u kafanama i igraonicama. Umesto profesionalnog fotografa, skupe dekoracije i slatkih stolova u popularnim igraonicama i restoranima, rođendani su se slavili tamo gde je najlepše...
Evo kakva su se imena davala deci 1981. godine: Roditelji su hteli moderno!
Krajem 2021. godine objavljen je spisak najpopularnijih dečjih imena, među kojima su broj jedan Mija i Relja. Kada su devojčice u pitanju, spisak imena koja se roditeljima najviše sviđaju su Ema,...
Kod BABE si apsolutni kralj, kod BAKE moraš da poštuješ kućni red
Snežana Aleksić-Topalović Baba je majka jednog od tvojih roditelja koja živi na selu. Baka je majka jednog od tvojih roditelja koja živi u gradu, najčešće u zgradi. Već od tvog...
Nema komentara.