Zoran Milivojević: Pedagoški ugovor roditelja i učitelja

Na mikronivou sve rečeno se prelama u odnos učitelj–učenik. Moguće je razlikovati tri modela ovog odnosa: autoritativni, uslužni i partnerski koji danas paralelno postoje, čak i u istoj školi.

Autoritativni ili tradicionalni model podučavanja stavlja učitelja na prvo mesto, daje mu moć, a učenike stavlja u jasno definisanu društvenu ulogu đaka. Učiteljima najviše odgovara ovaj model i očekuju da ih roditelji u njemu podrže.

Uslužni model je sasvim obrnut: stavlja učenika na prvo mesto i preko roditelja mu daje moć, a učitelji su na periferiji sa zadatkom da ugode roditeljskim i učeničkim očekivanjima. Ovaj model najviše odgovara roditeljima koji smatraju da „najbolje poznaju svoju decu” tako da daju uputstva učiteljima kako da se ponašaju prema njihovom detetu.

Partnerski model je zasnovan na pretpostavci da je u najboljem interesu deteta da učitelji i roditelji sarađuju kao jednakovredni odrasli, da se usaglase oko željenog cilja i da podele aktivnosti i odgovornosti koje vode ka tom cilju: izrastanju deteta u obrazovanu i socijalizovanu ličnost.

To obično znači da roditelji više vaspitavaju, a nešto manje učestvuju u učenju, a da učitelji više podučavaju, a da manje vaspitavaju.

Partnerski odnos je ono što najviše odgovara sadašnjem društvenom trenutku jer obrazovanje bez vaspitanja nije moguće dobro sprovoditi.

Izvor: Politika