Umesto uopštenih novogodišnjih odluka koje će malo toga promeniti, a mogu nas učiniti nezadovoljnim, hajde da sada, odmah, na kraju decembra prestanemo da radimo stvari koje čine da se loše osećamo u svojoj majčinskoj koži!
Prestanite da zadivljujete druge roditeljstvom i instagramišete stvarnost
Svi mi ponekad volimo da mašemo roditeljstvom i svojim roditeljskim dostignućima. Istina je da su naša deca dobra, lepa, pametna, vaspitana ne zahvaljujući našem delovanjum, nego uprkos njemu. Jer, ak0 se većinu vremena nemamo pojma da li to što radimo radimo kako treba, ako se stalno preispitujemo, kako smo onda tako sigurni da mi imamo ikakvog udela u uspesima naše dece?
Da, deca jesu divan, ispunjavajući deo života. Ali nisu život ceo, niti jedini uspeh i način da se u životu uživa. Nisu ni trofeji, ni moneta za potkusurivanje u praznim hvalisanjima sa društvom iz mladosti.Ali, deca nisu naši trofeji.
Ranije sam mnogo značaja pridavala vaspitanju.
Bila sam sjajan roditelj. Sve dok nisam dobila decu.
A onda sam malo na teži a malo na lakši način shvatila da deca nisu prazna knjiga u koja mi upisujemo slova po svom nahođenju. Nisu naš spisak lepih želja u koji dodajemo ono što MI želimo. Znam čemu bih volela da ih naučim a da li će se „primiti“ ne znam. A to nije razlog da mašem svojim roditeljstvom. Jer, u toj teškoj disciplini nema takmičenja, pa ni pobednika, ni zlatnih medelja. Ako se trudimo i radimo najbolje što možemo, svi smo pobednici, ko u vrtiću.
Ne morate da vratite predtrudničku liniju posle dve nedelje, ni da se vratite sa porodiljskog posle dva meseca. Ne morate da budete najbolji na poslu dok imate u kući odojče. Ne morate.
Svi smo mi dovoljno dobri, ma koliko upinjali da sebe prikažemo još boljim. Pa zato neumorno škljocamo, prenosimo delove svog života, sve u nameri da pokažemo drugima (a valjda i sebi) da smo lepi, nasmejani, da su nam deca ultimativno srećna, vaspitana, da su nam domovi savršeno uređeni i bez mrljice, da stižemo sve i još više od toga. Iako i sama volim da gledam sve te lepe sjajne stvarčice na Instagramu, svu tu divnu decu, prelepu garderobu i sitnice, neke žene mogu uvrteti sebi u glavu da je to pravi život. A nije. To je filter za život. i to nije strašno, sve dok taj filter ne služi da popunjavaš rupe u stvarnosti.
Dođe mi da neko vreme stavljam samo slike haosa koji moja trojka predano pravi, ali ne volim ni ona druga zalaženja u krajnost, prikazivanje sirovog života, dojki na izvolte, porođaja u krupnom planu. I to je egzibicionizam, samo onaj koji sledi estetiku ružnog i sirovog.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: MAMA
Majčinstvo u 20/30/40-im: Branislava Teofilović
O meni... Ja sam ostvarena žena, srećno udata supruga i majka dve divne devojčice. Framaceut sam, doktor medicinskih nauka i specijalista nutricionizma. Iza mene su 3 diplome, preko 10 godina...
Čuvena drevna japanska veština Jasamasam – jedina pomoć koja je potrebna savremenim mamama
Savremeno doba vreme je koje se samo ubrzava i svi već znamo da živimo prebrzo, da je tempo života nemoguć i da uvek nešto mora da zbog toga ispašta. Koliko...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Slađana Pejaković
O meni Moje ime je Slađana Pejaković, imam 40 godina, majka sam 2 devojčice, od 15 i 9 godina, supruga Nemanji već 16 godina, po profesiji lekar specijacijalista interne medicine,...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Srna Božić
O MENI Imam 32 godine i lekar sam po struci. Trenutno sam na drugoj godini specijalizacije, na Klinici za kožno-venerične bolesti Kliničkog centra Vojvodine. Pored toga, zaposlena sam u privatnoj...
Nema komentara.