Možda je u tome suština sjajne poruke koju film šalje deci ali i odraslima: pobeda nije u osveti niti u mržnji ni u suočavanju sa siledžijama.
Piše: Marica Stijepović
Postoji najmanje pet razloga zbog kojih bi trebalo da svako dete – maloletno ili punoletno – pogleda film Zootopia: prikaz borbe sa predrasudama, borbe sa apatijom, borbe za socijalnu pravdu, borbe za prijateljstvo, borbe sa posledicama vršnjačkog nasilja. Vršnjačko nasilje je možda i najvažnije od nabrojanog, jer se teško prepoznaje, deca o njemu teško progovaraju, a ostavlja ozbiljne posledice.
U psihologiji ne postoji potpuno jasna teorijska osnova koja objašnjava ovo ponašanje. Prema podacima američkih psihologa, oko deset posto dece biće u nekom trenutku žrtve vršnjačkog nasilja. Ovo je brojka koja se konzistentno javlja u različitim istraživanjima, čak i ako je definicija nasilja različita. A po Randy i Lori A. Sansone, definicija vršnjačkog nasilja je da jedno ili više dece biva agresivno prema jednom, ranjivom, detetu, u cilju postizanja dominacije i kontrole nad njim.
Za vršnjačko nasilje krivi su roditelji-predatori
Prema nekim teorijama, ’’siledžije’’ imaju drugačije kognitivne predispozicije nego ostali ljudi – hostilne predrasude vezane za atribuciju, neku vrstu paranoidnog misaonog stila. Konstantno pripisuju hostilne namere drugim ljudima, što im pomaže da opravdaju sopstveno agresivno ponašanje. Na primer, vide provokaciju tamo gde je drugi ne bi videli – ako neko potrči pored njih i slučajno ih udari, siledžije misle da je to namerno i potom se svete. Ne procesuiraju dobro informacije iz socijalnih interakcija i zbog toga imaju pozitivan stav prema nasilju kao rešavanju problema. Jaana Juvonen nedavno je objavila rezultate pozamašne studije po kojoj ’’siledžije’’ nisu deca sa niskim samopoštovanjem, naprotiv, mnogi od njih imaju krajnje visoko samopoštovanje a neki spadaju u one ’’najkul’’ klince u školi. Mada dosta istraživanja pokazuje da ’’siledžije’’ kasnije izrastaju u psihopatske i nasilne ličnosti, Zootopia se poigrava ovim stereotipom pokazujući kako je Hopin siledžija Gideon iz detinjstva postao uspešan trgovac koji joj se izvinjava i shvata da je problem bio u njemu samome i njegovoj sopstvenoj nesigurnosti.
Koje su posledice vršnjačkog nasilja? U crtanom filmu Zootopia one su prikazane kao vrlo ozbiljne, a nauka tome daje za pravo. Potencijalne psihološke posledice vršnjačkog nasilja su (logično) problemi u socijalnim i vršnjačkim odnosima, jer deca počinju da se ponašaju regresivno, kao da su mlađa nego što zaista jesu, da se suviše oslanjaju na odrasle, a to im onda ne pomaže da uspostave adekvatne vršnjačke odnose. Žrtve često navode da su zabrinute, nervozne, tužne, što sve može voditi kliničkoj slici depresije i anksioznosti. Javljaju se i poremećaji ishrane i psihosomatizacija problema. Ima i istraživanja koja pokazuju da su deca koja već imaju depresivne i anksiozne simptome ranjivija, i da upravo ona mogu postati žrtve vršnjačkog nasilja.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Vladimir Đurić: Da li biste prodali novo jutro za milion dolara?
Može li se staviti cena na novo jutro, za koliko biste ga prodali? Da li je milion dolara ponuda koju biste prihvatili bez obzira na uslove? Dr Vladimir Đurić, doktor...
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Nema komentara.