Dan kada sam ostavila svog sina u kolima

U deliću sekunde donela sam odluku da skoknem do prodavnice. Nisam ni sanjala da će me ta odluka proganjati godinama.

Piše: Kim Bruks

Dan kada se to desilo ne razlikuje se mnogo od mojih dotadašnjih roditeljskih dana. Bila sam kao i uvek zabrinuta i veoma umorna. Dan mi je kao i većini roditelja bio prekratak, pa sam nedostatak vremena nadoknađivala na uštrb svog nespavanja.Bili smo u poseti mojoj porodici dovoljno dugo, da sam jedva čekala da se vratim svojoj kući, i svom mužu.

- Advertisement -

Predamnom je bio let avionom od dva i po sata, sa decom starosti 1 i 4 godine.

Mlađa ćerka je upravo bila zaspala, kada sam pakujući nas, shvatila da su slušalice mog sina, one koje koristi za gledanje filma u avionu, slomljene. Rešila sam da brzo odem do prodavnice i da ih zamenim.

„Sledećih par sekundi odluke pamtiću čitav svoj život. Izgledalo je tako jednostavno. Ono što radim svaki dan, svake sekunde, uradila sam i tada – roditeljsku analizu dobiti i rizika.“

˝Idem i ja sa tobom˝ – oglasio se moj sin.

Bila sam iznenađena tom odlukom, jer nije voleo odlazak u prodavnicu. Upitala sam ga da li je siguran da ne želi da ostane kod kuće sa bakom. Ne, ne želim, odgovorio mi je. Trebalo je da shvatim da mu je jedino zanimljivo u ovom putu do prodavnice, bila nova igrica u kolima mojih roditelja na koju su ga oni navadili.

Bila sam baš u žurbi, imala sam dva sata da zamenim slušalice, stignem kući, rasanim ćerku koja trenutno spava, nahranim je, presvučem i stignem na aerodroma, pa nisam na vreme shvatila njegov predumišljaj.

Čim sam stala i otvorila vrata auta, moj sin je rekao “Ja ne želim da idem”.

- Advertisement -

“Kako to misliš da ne želiš? Tražio si da pođeš”, odgovorila sam.

Pogled nije skidao sa ekrana i sa igrice koju je igrao.

“Sada ne želim. Predomislio sam se.” bio je njegov odgovor.

“Sajmone”, pokušavala sam da moj glas bude smiren i odlučan “ako ne dobijemo slušalice, nećeš moći da gledaš film u avionu. A to je veoma dug i naporan let. A kad ne gledaš film u avionu, ti si obično vrlo nervozan i nemiran dečak. Treba nam samo koji minut da ovo završimo. A sad polazi.”

„To je bio trenutak kada sam odlučila da uradim nešto što do tada nikada ne bih. Ostavljam svoje dete u kolima. Zaključavam ga, uključujem alarm i govorim mu da se odmah vraćam.“

Konačno me je pogledao, pogledom koji je obećavao izliv besa i histeriju. “Ne, ne ,ne! Ja ne želim da idem.”

Duboko sam uzdahnula i pogledala na sat. Sledećih par sekundi odluke pamtiću čitav svoj život. Izgledalo je tako jednostavno. Ono što radim svaki dan, svake sekunde, uradila sam i tada – roditeljsku analizu dobiti i rizika.

- Advertisement -

Vreme je bilo prijatno, jedva nekih, možda 22 stepena. Nije bilo gužve na parkingu, tek nekoliko automobila parkirano naokolo. Zamišljam sebe kako utrčavam u radnju i za par trenutaka istrčavam obavljenog posla.

To je bio trenutak kada sam odlučila da uradim nešto što do tada nikada ne bih. Ostavljam svoje dete u kolima. Zaključavam ga, uključujem alarm i govorim mu da se odmah vraćam.

spot_img

Najnovije

Šta razmak između članova porodice na dečjem crtežu može da nam kaže?

Dečji crteži nisu presuda o porodici, već odraz jednog trenutka, jedne emocije ili jednog doživljaja. Kada ih posmatramo sa radoznalošću, bez osuđivanja i brzih zaključaka, oni mogu postati dragocen način da bolje razumemo svoje dete.

Trener nije tu da stvori šampiona. Tu je da pomogne detetu da postane čovek.

Kada se govori o dečijem sportu, najčešće se priča o rezultatima, medaljama, pobedama i talentu. Međutim, suština sporta u dečijem uzrastu nalazi se na drugom mestu. Piše: Filip Gacić

Slobodna igra: zašto je detetu potrebno vreme u kojem „ne radi ništa“

U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.

Dečiji naučni karavan kreće na put kroz Srbiju: Lidl Srbija i MoleKul donose svet nauke za najmlađe

„Dečiji naučni karavan” donosi novu dinamiku: ova jedinstvena avantura pakuje kofere i stiže direktno na Lidl parkinge u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Požegi, kao i na posebno odabrane lokacije u Kragujevcu, Subotici, Zrenjaninu, Šapcu, Kraljevu i Novom Pazaru.

Zašto kupujemo suvenire? Male uspomene koje čuvaju najlepše trenutke

Psiholozi objašnjavaju da ljudi ne stvaraju emocionalnu vezu sa samim predmetom, već sa iskustvom koje on predstavlja.

Pratite nas

KOMENTARI

2 Komentara

  1. Slika ne odgovara tekstu, ovde je odluka da se dete ostavi na kratko bila veoma racionalna, a socijalne sluzbe su postupile neracionalno. Slika insinuira jedan od onih strasnih i veoma retkih slucajeva kada je dete zaboravljeno u kolima.

    Nije lose imati u vidu da mnogo vise dece pogine na parkinzima ispred prodavnice, nego sto bude kidnapovano ili dehidrira ako su ostavljeni na kratko u kolima. Izasao je skoro tekst iz druge perspektive: „Dan kada nisam ostavila dete u kolima i gorko se pokajala“, vredi procitati

    http://www.freerangekids.com/must-read-the-day-i-caved-into-peer-pressure-and-dragged-my-kids-out-of-the-car-for-a-very-short-errand/

  2. Slika ne odgovara tekstu, ovde je odluka da se dete ostavi na kratko bila veoma racionalna, a socijalne sluzbe su postupile neracionalno. Slika insinuira jedan od onih strasnih i veoma retkih slucajeva kada je dete zaboravljeno u kolima.

    Nije lose imati u vidu da mnogo vise dece pogine na parkinzima ispred prodavnice, nego sto bude kidnapovano ili dehidrira ako su ostavljeni na kratko u kolima. Izasao je skoro tekst iz druge perspektive: “Dan kada nisam ostavila dete u kolima i gorko se pokajala”, vredi procitati

    http://www.freerangekids.com/must-read-the-day-i-caved-into-peer-pressure-and-dragged-my-kids-out-of-the-car-for-a-very-short-errand/

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img