U deliću sekunde donela sam odluku da skoknem do prodavnice. Nisam ni sanjala da će me ta odluka proganjati godinama.
Baš iz tog razloga je moj šok bio veći, kada sam na putu od aerodroma do kuće preslušala govornu poštu i čula kako mi policajac govori kako je “posmatač” primetio “incident” kada sam u gradu svojih roditelja ostavila sina samog u zaključanim kolima, i taj “incident” snimio kamerom telefona! U vreme kada su oni stigli pred kuću moje majke, čiji sam auto vozila ja za vreme incidenta¸ mi smo već bili u avionu.
“Baš iz tog razloga je moj šok bio veći, kada sam na putu od aerodroma do kuće preslušala govornu poštu i čula kako mi policajac govori kako je “posmatač” primetio “incident” kada sam u gradu svojih roditelja ostavila sina samog u zaključanim kolima, i taj “incident” snimio kamerom telefona!”
Unajmila sam advokata da razgovara u moje ime sa policijom. I on je bio zadovoljan ishodom tog razgovora. Rečeno mu je da nema tu nekog težeg prestupa, da su saznali da sam odgovorna majka koja voli svoju decu i brine o njima. Najverovatnije nikakve optužnice neće ni biti.
Ali …devet meseci kasnije, tek što sam decu ostavila u školi zazvonio mi je telefon. Glas sa druge strane žice je pitao da li sam ja Kim Bruks, i obavestio me da ima nalog za moje hapšenje.
U danima agonije i stida koji su usledili, pitala sam se po ko zna koji put šta se desilo sa svetom, koji je ne tako davno, pre nekih 25 godina, puštao roditelje da odgajaju decu onako kako žele. Da ih ostavljaju same kod kuće, da podgrevaju ručak, obavljaju i kućne poslove, budu do mraka napolju sa još druge dece, pale vatre, igraju se po šumi, trče preko ulice. Za sve one stvari koje smo radili kao da su najnormalnije, danas za to prete socijalnim radnicima i oduzimanjem dece.
Maloletnički sud u kome sam čekala suđenje upamtiću za ceo život. Jedva sam suzdržala ruke i noge da se ne tresu. Stomak mi je pulsirao. Moja optužnica je glasila “doprinos maloletničkoj delikvenciji”. Zvučalo je kao da sam šestogodišnjaku svaki dan kupovala pivo. Advokat mi je već objasnio da je moj predmet u domenu sive zone pravnog sistema. Nekoliko godina ranije, data je na usvajanje uredba baš o “prestupu” ostavljanja deteta samog u kolima. U njoj je bilo predloženo da, ako su vremenski i svi drugi uslovi adekvatni, i ako nema izražene opasnosti, za prvi takav prestup kazna bude novčana i simbolična. Na žalost, ta uredba nije usvojena.
“U danima agonije i stida koji su usledili, pitala sam se po ko zna koji put šta se desilo sa svetom, koji je ne tako davno, pre nekih 25 godina, puštao roditelje da odgajaju decu onako kako žele.”
Čekajući suđenje, prijatelji su mi bili velika podrška, pričajući mi kakve vratolomije su njima bile dozvoljene u detinjstvu. Niko od njih me nije krivio. Najgore što sam tada čula bilo je da je moja odluka da ga ostavim u kolima bila loša.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
5 zastarelih mitova o roditeljstvu – u koje se još uvek veruje
Savremeno doba donelo je mnoge promene i na planu roditeljstva - više se i otvorenije razgovara baš o tim teškim delovima roditeljstva koji nas okupiraju i sve je više korisnih...
Sindrom dobrog deteta: Podređivanje i samožrtvovanje
To su dobra deca. Dobra deca nemaju probleme koji su odmah uočljivi. Odrasli obično pretpostavljaju da je sve u redu kada su u pitanju dobra deca. Oni, zapravo, nisu predmet...
Slika ne odgovara tekstu, ovde je odluka da se dete ostavi na kratko bila veoma racionalna, a socijalne sluzbe su postupile neracionalno. Slika insinuira jedan od onih strasnih i veoma retkih slucajeva kada je dete zaboravljeno u kolima.
Nije lose imati u vidu da mnogo vise dece pogine na parkinzima ispred prodavnice, nego sto bude kidnapovano ili dehidrira ako su ostavljeni na kratko u kolima. Izasao je skoro tekst iz druge perspektive: “Dan kada nisam ostavila dete u kolima i gorko se pokajala”, vredi procitati
http://www.freerangekids.com/must-read-the-day-i-caved-into-peer-pressure-and-dragged-my-kids-out-of-the-car-for-a-very-short-errand/
Slika ne odgovara tekstu, ovde je odluka da se dete ostavi na kratko bila veoma racionalna, a socijalne sluzbe su postupile neracionalno. Slika insinuira jedan od onih strasnih i veoma retkih slucajeva kada je dete zaboravljeno u kolima.
Nije lose imati u vidu da mnogo vise dece pogine na parkinzima ispred prodavnice, nego sto bude kidnapovano ili dehidrira ako su ostavljeni na kratko u kolima. Izasao je skoro tekst iz druge perspektive: “Dan kada nisam ostavila dete u kolima i gorko se pokajala”, vredi procitati
http://www.freerangekids.com/must-read-the-day-i-caved-into-peer-pressure-and-dragged-my-kids-out-of-the-car-for-a-very-short-errand/