Piše: Elison Hart
O sebi znam dve stvari: rodila sam se lenja i uglavnom sam mrzovoljna.
Naravno, mogu biti i poletna i vesela, ali sa mukom. Kao noćobdija, obično sam umorna i napor da prevaziđem svoju lenju mrzovoljnost zahteva mnogo snage. Tako da ga obično ni ne ulažem ujutru kad se tek probudim. Što baš i nije dobro po moju decu (verovatno ni po mog muža).
Koga preko televizora puštate u svoj dom, da utiče na vašu decu?
Moja deca se bude srećna! i uzbuđena! i puna snage! i sva u stilu uzvičnika! Ja se budim na jedvite jade. Često, to nije ni pravo buđenje, već prelazak iz stanja besne budnosti u krevetu u stanje besne budnosti van kreveta. Dodajte ovome i činjenicu da je Luka ranoranilac, i eto vam recepta za jutanje gledanje televizije.
„Koliko god to želela da poreknem, istina je bila da su svakodevno satima gledali televiziju. U školu ne krećemo pre 8:20, a Luka se budi u 6 ujutru, pa možete i sami da sračunate koliko sati se tu nakupi.“
Tokom godina, svaki put kada bi moja deca dan započela gledanjem tv-a, osećala sam se krivom. Uglavnom sam im puštala obrazovni program kako bi me savest manje pekla. “Dobro je da malo gledaju poučne emisije pre škole, mnogo toga će naučiti. Mmmm, kafa.” Ali, “malo” je zapravo bilo “mnogo” a obrazovni program je polako postao nešto drugo.
Našli smo se na klizavom terenu programa za decu i uskoro su moji klinci gledali grozne emisije i shodno tome, počeli da se grozno i ponašaju. Koliko god to želela da poreknem, istina je bila da su svakodevno satima gledali televiziju. U školu ne krećemo pre 8:20, a Luka se budi u 6 ujutru, pa možete i sami da sračunate koliko sati se tu nakupi.
Moja dvoipogodisnjakinja ne gleda crtace niti tv. Dva dana za redom sam joj pustila crtace i desila se neveorvatna promena u njenom ponasanju. Ranije bi ujutru sva radosna dolazila kod nas u krevet da se mazimo i pricamo. Sada dodje pa uzbudjeno kaze, hajde mi pusti pepu praseta! Kada crtacu dodje kraj koliko god epizoda da odgelda, vristi sto mora da prekine. Posle podne bi uvek dolazila kod mene da mi pomogne oko pravljenja vecere ili bi pak utonula u igranje igrackama. Sada ima bolji predlog: Mama hajde mi pusti pepu praseta da gledam dok ti spremas veceru! Pred spavanje obicno citamo knjige, sada hoce da gleda crtani. Cim udjemo u kucu trazi crtani.. Kada sve saberem i oduzmem: meni je bilo super. Lako spremanje za posao, lako spremanje vecere, raspremanje stola..sve sam stigla i nisam se nervirala. MAlena je takodje bila nikada srecnija. Ali je izostalo citanje knjiga ujutru i uvece, uzajamna interkacija, samostalno igranje igrackama, interesovanje za kucne poslove… Sta znam, malo me plasi to gledanje crtaca. Moje resenje za sada je 2 epizode uvece uvek u isto vreme… i ne vise od toga. Valjda je to ok?