Dok bi se oni priključivali na njihov ekran, ja bih na svoj. Posle bavljenja doručcima i ručkovima, srkala bih kafu pregledajući Fejsbuk. Tehnologija je gospodarila našim jutrima. Svaka promena teško bi pala svima nama.
Ne treba vam stručnjak za roditeljstvo da uvidite podudarnost između dečijeg ponašanja i njihovih navika što se gledanja televizije tiče. Promena je prilično brza. Srećna deca sede ispred TV-a, mrzovoljna deca ne. Nešto je moralo da se promeni. Ali, ako im ukinem jutarnje gledanje televizije, šta će biti sa mojim ritualom? Da li to želim? Dok bi se oni priključivali na njihov ekran, ja bih na svoj. Posle bavljenja doručcima i ručkovima, srkala bih kafu pregledajući Fejsbuk. Tehnologija je gospodarila našim jutrima. Svaka promena teško bi pala svima nama.
I onda, odjednom, bilo mi je dosta. Bio je to tipičan vikend, napolju je bilo lepo vreme. Odlučila sam da neće biti gledanja televizije. Sali se zapanjila, ali se onda brzo zaigrala sa svojim igračkama.
“I onda, odjednom, bilo mi je dosta. Bio je to tipičan vikend, napolju je bilo lepo vreme. Odlučila sam da neće biti gledanja televizije.”
I Luka se ukopao, a onda se suprostavio, pa se žalio, pa je plakao, pa se protivio, pa je kukao, pa je pokušao da pokvari Salinu igru, onda se opirao, pa je gunđao, pa je plakao… To je trajalo pet sati. Jer, ne samo da sam rekla da nema gledanja televizije ili nekog drugog elektronskog uređaja, već sam tražila da sam sebi osmisli zabavu. Ne, tata neće sa njim igrati fudbal niti ću ja igrati društvene igre. Mama i tata su zauzeti.
5 načina da decu odvojite od ekrana
Pet sati. Mom sedmoipogodišnjaku trebalo je pet sati da smisli kako da se igra bez pomoći tehnologije ili nepodeljene pažnje odrasle osobe. Pet sati je pokušavao da nam zagorča život. Muž i ja nekako smo izdržali, bez nade da će se ikada završiti.
Poklanjali smo mu što je manje pažnje moguće, znajući da je i negativna pažnja za njega dovoljno dobra.
Nakon tih užasnih pet sati desilo se nešto neverovatno. Luka je primetio svoje dugo ignorisane Lego kocke. Oboje su se satima igrali sa njima, prekidajući igru jedino zbog užina, svađa i obroka. Dan smo završili sa dvoje srećne dece.
Te večeri rekla sam deci da ujutru nema gledanja televizije. Sakrili smo daljinske, kompjuterskog miša i Ajped, da neki ranoranilac ne bi došao u iskušenje. Deca su začuđujuće mirno prihvatila da tehnologija više neće vladati našim jutrima. Nisu je ponovo tražila. Igrala su se. Naravno, ni ja nisam mogla da sednem za svoj računar pa sam se posvetila kućnim poslovima koji su obično čekali da deca odu u školu.
Da li ovako izgleda biti jedna od onih finih porodica?
Dobro, to je jedan dan, sigurno će postati teže. Te večeri opet smo im rekli da ujutru nema tv-a. Opet smo sve posakrivali. Opet se nisu bunili. Ovaj put smo odigrali nekoliko krugova Uno karata. Deca su bila OČARANA. Toliko da sam se osećala kao najgora mama na svetu.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
5 zastarelih mitova o roditeljstvu – u koje se još uvek veruje
Savremeno doba donelo je mnoge promene i na planu roditeljstva - više se i otvorenije razgovara baš o tim teškim delovima roditeljstva koji nas okupiraju i sve je više korisnih...
Sindrom dobrog deteta: Podređivanje i samožrtvovanje
To su dobra deca. Dobra deca nemaju probleme koji su odmah uočljivi. Odrasli obično pretpostavljaju da je sve u redu kada su u pitanju dobra deca. Oni, zapravo, nisu predmet...
Moja dvoipogodisnjakinja ne gleda crtace niti tv. Dva dana za redom sam joj pustila crtace i desila se neveorvatna promena u njenom ponasanju. Ranije bi ujutru sva radosna dolazila kod nas u krevet da se mazimo i pricamo. Sada dodje pa uzbudjeno kaze, hajde mi pusti pepu praseta! Kada crtacu dodje kraj koliko god epizoda da odgelda, vristi sto mora da prekine. Posle podne bi uvek dolazila kod mene da mi pomogne oko pravljenja vecere ili bi pak utonula u igranje igrackama. Sada ima bolji predlog: Mama hajde mi pusti pepu praseta da gledam dok ti spremas veceru! Pred spavanje obicno citamo knjige, sada hoce da gleda crtani. Cim udjemo u kucu trazi crtani.. Kada sve saberem i oduzmem: meni je bilo super. Lako spremanje za posao, lako spremanje vecere, raspremanje stola..sve sam stigla i nisam se nervirala. MAlena je takodje bila nikada srecnija. Ali je izostalo citanje knjiga ujutru i uvece, uzajamna interkacija, samostalno igranje igrackama, interesovanje za kucne poslove… Sta znam, malo me plasi to gledanje crtaca. Moje resenje za sada je 2 epizode uvece uvek u isto vreme… i ne vise od toga. Valjda je to ok?