Nakon tih užasnih pet sati desilo se nešto neverovatno. Luka je primetio svoje dugo ignorisane Lego kocke. Oboje su se satima igrali sa njima, prekidajući igru jedino zbog užina, svađa i obroka. Dan smo završili sa dvoje srećne dece.
Vidi kako su mi srećna deca samo zato što su dobila mrvicu pažnje ujutru. Gospode, ala sam bila užasna svih ovih godina!
Sada je već prošlo dve cele nedelje bez jutarnjeg gledanja tv-a. To znači i bez kompjutera za mene, pa moram da izvučem iz sebe puno predusretljivosti pre nego što završim svoju jutarnju kafu. Ne mogu vam opisati koliko nas je ovo promenilo. Započinjanje dana uz malo više truda, svima nam je dan učinilo boljim. Odlazak u školu sada zahteva mnogo manje podsećanja, požurivanja i gunđanja s moje strane, a i oni se mnogo manje žale. Ni popodne ne traže mnogo da gledaju televiziju.
Jednostavan način da naučite decu da ograniče vreme pred ekranom
Da li će se stvari promeniti kad zahladni? Možda. Nadam se da ćemo se naći negde na sredini. Stvari su nam za neko vreme stvarno bile izmakle kontroli.
Da li bih u ovome uspela pre godinu dana? Možda, možda ne. Ne vidim svrhu u gledanju unazad. Bilo je godina kada je bilo najvažnije opstati. Srećna sam što mogu da izjavim da smo uspeli da ih preživimo.
Mnogi od vas verovato misle “Naravno da su se stvari popravile! I jesi bila očajan roditelj svih ovih godina!” Dobro. Osuđujte, ukoliko će vam to pomoći da o sebi bolje mislite.
Ali onima koji ovo čitaju i misle “Nikada ovo ne bismo mogli. Bez jutarnjeg gledanja tv-a izgubili bismo razum!” imam nešto da poručim: Jeste, i ja nikad bez toga nisam mogla. A onda sam jednog dana – mogla.
Izvor: Hafington Post
Prevela: Jovana Papan
Moja dvoipogodisnjakinja ne gleda crtace niti tv. Dva dana za redom sam joj pustila crtace i desila se neveorvatna promena u njenom ponasanju. Ranije bi ujutru sva radosna dolazila kod nas u krevet da se mazimo i pricamo. Sada dodje pa uzbudjeno kaze, hajde mi pusti pepu praseta! Kada crtacu dodje kraj koliko god epizoda da odgelda, vristi sto mora da prekine. Posle podne bi uvek dolazila kod mene da mi pomogne oko pravljenja vecere ili bi pak utonula u igranje igrackama. Sada ima bolji predlog: Mama hajde mi pusti pepu praseta da gledam dok ti spremas veceru! Pred spavanje obicno citamo knjige, sada hoce da gleda crtani. Cim udjemo u kucu trazi crtani.. Kada sve saberem i oduzmem: meni je bilo super. Lako spremanje za posao, lako spremanje vecere, raspremanje stola..sve sam stigla i nisam se nervirala. MAlena je takodje bila nikada srecnija. Ali je izostalo citanje knjiga ujutru i uvece, uzajamna interkacija, samostalno igranje igrackama, interesovanje za kucne poslove… Sta znam, malo me plasi to gledanje crtaca. Moje resenje za sada je 2 epizode uvece uvek u isto vreme… i ne vise od toga. Valjda je to ok?