• facebook
  • googleplus
  • twitter
  • youtube
  • mail
  • Kontakt
  • Impresum
Detinjarije

  • naslovna
  • VESTI
    • DOGAĐAJI
    • GDE SA DECOM?
    • SVAŠTARIJE
      • DIZAJN
      • FOTOGRAFIJA
  • VASPITARIJE
    • RODITELJSTVO
    • REČ STRUČNJAKA
    • MAMOZOFIJA
  • OBRAZOVANJE
  • KULTURICA
    • FILM
    • POZORIŠTE
    • KNJIGE
    • STVARAOCI ZA DECU
  • Kuvajmo s decom
    • TANJIRIĆ
    • IMAM ZNANJE ZA KUVANJE
    • KULTURA ISHRANE
    • KREATIVCI U KUHINJI
    • RECEPTI
    • BAŠTA KAO UČIONICA
    • O ČASOPISU
    • SPONZORI
    • BILI SMO…
    • PRVE GASTRONOMSKE AVANTURE
  • PORODICA
    • PREDŠKOLCI
    • MODA
      • KRPICE ZA BUBICE
      • FRIZURICE ZA CURICE
    • NAPRAVITE SAMI
    • KOD KUĆE
      • DEČIJA SOBA
        • IGRAČKARIJE
      • UREĐENJE
    • GLOBALNO RODITELJSTVO
    • SPORT I REKREACIJA
    • PUTOVANJA
    • TATATATIRA!
  • Rečnik detinjih reči i izraza
  • MAMA
    • MODA
    • LEPOTA
    • MAMINO ZDRAVLJE
    • ŽENSKE PRIČE
  • ZDRAVLJE
  • BEBOLOGIJA
  • TINEJDŽERI
  • POKLANJAMO!
  • ŽIVOT
Navigacija

Kako su razdvojeni muškarci i dečaci

27. 03. 2015 |

Prvi put u ljudskoj istoriji, sazrela je generacija dečaka koju nisu odgajili očevi u pravom smislu te reči.

Kako su razdvojeni muškarci i dečaci

Devojčice uče da budu žensko od mame – ali dečaci ne mogu da nauče da budu muško od nje, koliko god ona dobra mama bila.

Zašto ovi dečaci ne slušaju mamu, već samo tatu?

Ljudska rasa je stotinama hiljada godina živela u malim nomadskim grupama– bilo je oko 20 do 40 ljudi u grupi. Da ste živeli u to doba, verovatno biste sreli samo oko 200 ljudi tokom života. Čak i kada se završilo novo kameno doba i kada je počela pisana istorija, još uvek smo 4.000 godina živeli u selima i malim mestima. Veliki antički gradovi – Atina, Krit i Rim – bili su, prema našim današnjim standardima, mali. U vrlo stabilnom načinu života plemena i sela, očevi i sinovi su živeli i radili jedni blizu drugih. Očevi, ujaci i dede učili su mlade muškarce svom poslu ili zanatu i, istovremeno, kako da budu muškarci. To je bilo dugotrajno šegrtovanje. Četrdesetogodišnjaci su još učili. Stari muškarci i žene su predvodili zahvaljujući svom velikom znanju i iskustvu. Dečaci su čitavog dana, svakodnevno, bili okruženi muškarcima, koji su ih aktivno (i obično sa uživanjem) podsticali i učili. Duboko su upijali ton, stil i manire muškosti od desetak dostupnih uzora, koji su, po potrebi, prema njima bili čvrsti i nežni. Na iznenađenje većine nas, sada se smatra da je život u lovačko-sakupljačkim vremenima bio udoban, čak i lagodan. Na primer, većina ljudi je mogla da zadovolji svoje potrebe za hranom i skloništem sa svega nekoliko sati rada na dan.

“Prvi put u ljudskoj istoriji, sazrela je generacija dečaka koju nisu odgajili očevi u pravom smislu te reči. Takav aranžman danas prihvatamo zdravo za gotovo. Očevi rade, majke odgajaju decu (ili ih daju u obdanište da ih podižu druge žene). Učiteljice vaspitavaju naše dečake.”

Očigledno smo se vratili unazad! Detaljno znanje i usavršene veštine ljudi, akumulirane tokom eona, i njihovo sistematično prenošenje svakom detetu ponaosob, omogućavalo je izobilan i prijatan život. Nije sve bilo savršeno. Prastare kulture su takođe imale svojih problema, ali su posedovale ravnotežu i veštinu očuvanja života koje su poštovane stotinama generacija. A onda je bez presedana (u ekološkom treptaju oka) sve počelo da se menja. Prelazak na poljoprivredu, stvaranje gradova i dolazak Industrijske revolucije (pre samo šest generacija) koja je zauvek sve promenila. Seljaci su oterani kako bi se oslobodilo zemljište za gajenje vune, koja je bila unosnija od useva. Samo delić radne snage je bio potreban za uzgajanje vune. Gradovima je bila potrebna radna snaga – fabrički radnici, činovnici, rudari i fizički radnici. Mogli ste ili da se prilagodite ili da umrete od gladi. (Isti proces se i dan-danas odvija u Aziji i u drugim delovima sveta.) Očevi su, prvi put u istoriji, radili daleko od sinova, ustajali su pre zore i vraćali se kad padne mrak. Uvedeno je školovanje – ne toliko iz humanitarnih razloga već zbog toga što je ustanovljeno da ono bolje priprema decu da postanu mirni fabrički radnici u devetoj ili desetoj godini. Prvi put u ljudskoj istoriji, sazrela je generacija dečaka koju nisu odgajili očevi u pravom smislu te reči. Takav aranžman danas prihvatamo zdravo za gotovo. Očevi rade, majke odgajaju decu (ili ih daju u obdanište da ih podižu druge žene). Učiteljice vaspitavaju naše dečake. Dečaci mogu da biraju: da pristanu i budu mali dobri dečaci ili da prave probleme i budu nevaljali. “‚Nevaljali” stvaraju bande radi utehe i samozaštite, u potrazi za muškom energijom koje nisu ni svesni da im nedostaje.

1 2 3 4  Sledeća strana  
Podeli tekst:
Tagovi :Biti muško, dečak, Mali vrt, očevi, očinstvo, otac, otac i sin, roditeljstvo, sin, Stiv Bidalf, tata, tatatira

Slični članci koji vas mogu zanimati:

Kad konačno shvatiš šta je majčinska ljubav…

Nakon 45-minutne potrage za vitaminima konačno sam shvatila u čemu moderni roditelji toliko greše

Ovo je jedna od situacija u kojoj je potpuno u redu da “iskulirate” svoje dete

Skinite pomoćne točkiće sa života svoje dece

Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO

Nesiguran roditelj praktično poziva dete da preuzme kontrolu nad porodicom

Nesiguran roditelj praktično poziva dete da preuzme kontrolu nad porodicom

Našle se tri porodice jednog vikenda da se prošetaju pa odvedu decu u bioskop. Usput svratili na igralište, deca se razjurila po spravama, neko se ljulja, neko ludira na vrtešci,...

Nisi ti više mali – Matija Bećković

Nisi ti više mali – Matija Bećković

Image by Artur Skoniecki from Pixabay   NISI TI VIŠE MALI Nisi ti više mali Dogodine ćeš u školu Daj više budi čoek Alal mu majka Nisi ti više mali...

Vaspitanje u Nemačkoj: Stvarno mrzim što ovo radim, ali dete mora da nauči!

Vaspitanje u Nemačkoj: Stvarno mrzim što ovo radim, ali dete mora da nauči!

Američka autorka Sara Zaske je napisala knjigu o tome kako Nemci vaspitavaju svoju decu. Nemci konstantno rade na osamostaljivanju i osposobljavanju dece od malih nogu. „Kada god sam prokomentarisala kako...

Roditelji su dežurni krivci. Šta god da uradimo, “istraumiraćemo” dete.

Roditelji su dežurni krivci. Šta god da uradimo, “istraumiraćemo” dete.

Činjenica br. 1: Mi smo generacija roditelja koja je verovatno posvećenija, informisanja i brižnija nego ijedna ranije. Činjenica br. 2: Generacija smo roditelja koju više grize savest i o sebi...

1 komentar.

    Ostavite komentar

    Vaš email nikada ne koristimo za spam.

    • facebook
    • googleplus
    • pinterest
    • twitter
    • youtube
    • instagram
    • mail
    Lilly

    frizerski-salon

    rent-a-car

    Lepi brka

    GastroPahLeeLooLaBanneromad

    Detinjarije © 2010. - 2022. Sva prava zadržana
    Impresum • Kontakt • Cenovnik oglašavanja
    ⇪