Skorija neuronaučna istraživanja pokazuju da ljudi sa ADHD-om zapravo imaju mozak koji žudi za novim, što je osobina koja je do skora bila evolutivna prednost.
Na kraju je dao otkaz i osnovao svoju kompaniju, što mu je omogućilo da stalno doživljava promene ambijenta. Mnogo je srećniji i, što je iznenađujuće, izgubio je simptome ADHD-a.
Moj pacijent je “lečio” svoj ADHD pukom promenom radnog okruženja, od izuzetno jednoličnog, do promenljivog i nepredvidivog. Najednom, njegove najveće mane – nestrpljivost, nedostatak pažnje i nemir – postale su prednost. Ovo je, po mom mišljenju, suština onog što se dešava kada je ADHD u pitanju.
Imajte u vidu da su ljudi milionima godina evoluirali kao nomadski lovoskupljači. Tek smo pre 10.000 godina otkrili poljoprivredu, počeli da pravimo trajne naseobine i živimo mirnije – i dosadnije živote. Kao lovci, morali smo da se prilagođavamo okolini koja se neprestano menja, punoj opasnosti koje su bile neizvesne kao i naš sledeći obrok. U takvim uslovima, sklonost ka novinama i potreba za stalom promenom fokusa pažnje, bile su prednost kada treba pronaći i obezbediti sebi nagrade – poput partnera i lepog parčeta mastodonta. Ukratko, u paleolitu, ADHD bi vam osigurao uspeh.
Zapravo, najnoviji dokazi podržavaju ovu hipotezu. U Keniji postoji pleme po imenu Ariaal, koje je oduvek bilo nomadsko-stočarsko. Nedavno se jedna grupa odvojila od plemena i naselila na jednom mestu, posvetivši se poljoprivredi. Den T. A. Ajzenberg, antropolog sa Vašingtonskog univerziteta proučio je, koliko je kod obe grane ovog plemena učestala genetska varijanta dopaminskog receptora poznatog kao DRD4 7R. Ova genetska varijanta čini dopaminski receptor manje osetljivim od proseka, i posebno se vezuje za ADHD. Ajnzberg je otkrio da su nomadi koji imaju DRD4 7R bili bolje uhranjeni od ostalih, ali, što je neverovatno, kod poljoprivrednika iz istog plemena, oni sa tom genetskom varijantom bili su znatno lošije uhranjeni od ostalih.
Dakle, ako ste nomad, bolje vam je da imate gen koji izaziva ADHD, jer ste bolje uhranjeni, ali to postaje mana kada pređete na sedelački način života. Nije teško uvideti zašto. Ariaali nomadi će, težeći za novim i uzbudljivijim, verovatno izvući više koristi iz dinamičnog okruženja, uključujući i više hrane. Međutim, ista nesposobnost dugog održavanja pažnje nije previše korisna među onima koji žive u naseljima i treba da se usredsrede na aktivnosti poput odlaska u školu, gajenja useva i prodaje robe.
Ali, uzmimo skorašnji nagli porast učestalosti dijagnostifikovanja i lečenja ADHD-a. Od 7.8% u 2003. godini, stigli smo do 11% u 2011., što je porast od čak 41%, prema podacima Centra za prevenciju i kontrolu bolesti. Procenat mladih koji uzimaju lekove za ADHD porastao od 2007. godine za 28%., pa ih sada pije 6.1% mladih. Najgore je što više od 10.000 dece uzrasta 2 i 3 godine pije ove lekove, što nije u skladu sa pedijatrijskim preporukama.
Deo ovog porasta sigurno je maslo farmaceutske industrije koja profitira na ovim lekovima. Drugi krive previše domaćih zadataka, ali činjenice govore da je broj sati koji srednjoškolci posvećuju domaćim zadacima nepromenjen tokom poslednjih 30 godina.
Mislim da jedan drugi društveni faktor izaziva “epidemiju” ADHD-a: sve veći jaz između zahtevnog i isplaniranog školskog okruženja i veoma stimulativnog digitalnog sveta, u kome deca provode vreme van škole. Digitalni svet, sa svojim izbudljivim igricama i društvenim mrežama, jeste svet u kome se zadovoljenje želja i fantazija postiže momentalno. U poređenju sa njim, škola 21. veka deluje dosadnije za decu koja streme ka promenama nego što je delovala deci koja su rasla u prethodnim decenijama. Ovo čini nedostatak pažnje još izraženijim, pa nastavnici ovo lakše primećuju, što vodi porastu dijagnoza.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Ti si blistava zvezda, ali ponašanje ti je nepovoljno
Sa ciljem da se prepozna i na što bolji način razreši situacija u kojoj je, kako kaže autorka, razgovor besmislen, Štefani Štal savetuje sledeće: Nažalost, ima situacija u kojima ni...
Odličan tekst. Prava analiza, bez stereotipa koji obično prate priču oko ADHD.
i…koji je lek?
odlican tekst ,samo da ih je vise ovakvih muka mi od osudjivanja djece kona su zapravo zdrava i prava jedino nisu pod konac ko ostali savrseni bez mana
Nesto od ovoga je tacno, ali brojke koje su iznete su netacne (pogotovo kod odraslih), prvenstveno zato sto gomila (pogotovo zenske) dece prodje nezapazeno i ne dobije dijagnozu do odraslog doba, zato sto zenska deca imaju tendenciju ka tipu ADHD-a gde preovladjuje nedostatak paznje, dok muska deca cesce imaju hiperaktivni tip (zenska deca sa ovim tipom su se kod nas karakterisala kao “muskarace”… i sama sam bila jedna od njih), a kod oba pola je prisutan i kombinovani tip.
Simptomi se ne “prerastaju” – to je isto kao kad biste rekli nekome kome je tiroidna zlezda slabije aktivna kako ce “prerasti” nedostatak tiroksina, ili nekome ko je levoruk (opet ja kao primer) kako ce “prerasti” to i postati desnoruk (ne, nece). Postoje samo odrasli ljudi kod kojih je ADHD dijagnostikovan na vreme, pa su na vreme poceli da uzimaju lekove i da uce kako da premoste svoje razlicitosti od neurotipicnih ljudi, da bi mogli da funkcionisu u neurotipicnom svetu.
Savetujem vam (i koga god interesuje da pomogne sebi ili svom detetu, s obzirom da ja dosad nisam nasla mesto kod nas gde moze da se radi dijagnostika, a od lekova vidim da jedva postoji Ritalin) da gledate YouTube kanal How to ADHD, jer ga drzi devojka koja ga ima i sama, i koja je drzala TED Talk na tu temu.
I da, prirodni lek ne postoji. Cisto zavaravanje ljudi, kao i sa pseudonaukom poprilicno rasirenom, u danasnje vreme, i u ostalim oblastima.