Skorija neuronaučna istraživanja pokazuju da ljudi sa ADHD-om zapravo imaju mozak koji žudi za novim, što je osobina koja je do skora bila evolutivna prednost.
Nije sve tako crno. Među odraslima, samo 3-5% ljudi pati od ADHD-a, što je daleko manja učestalost nego među decom. To znači da mnogo njih jednostvano “preraste” ovaj poremećaj. Kako se to dešava?
Možda je odgovor da odrasli imaju više slobode da izaberu životno okruženje i posao koji odgovaraju njihovom mentalnom sklopu i sistemu nagrađivanja. Ako ste nemirno dete koje ne može da se skrasi u školi, možda ćete izabrati da postanete preduzetnik ili stolar, ali verovatno nećete postati knjigovođa. Ali, šta se to dešava u mozgu, što bi objasnilo taj spontani “oporavak”?
Da bi odgovorio na ovo pitanje, neuronaučnik sa Masečusetskog univerziteta Aron Metfeld, sada na Međunarodnom univerzitetu Florida u Majamiju, uporedio je magnetnom rezonancom funkcije mozga u stanju mirovanja kod tri grupe odraslih: onih koji su i u odraslom uzrastu nastavili da pate od ADHD-a, onih kod kojh se povukao i kontrolne grupe koja nikada nije imala ovu dijagnozu. Uobičajeno je da, kada se neko odmara i ne obraća pažnju ni na šta, postoji usklađenost aktivnosti u oblastima mozga poznatim kao osnovna mreža (Default Mode Network) – to je oblast koja je aktivnija tokom odmora nego tokom obavljanja zadataka. (Suprotno tome, kod ljudi sa ADHD-om, ova područja deluju funkiconalno nepovezano.) Metfeld je otkrio da je kod osoba, koje su kao deca imale ADHD ali su se oporavile, došlo do uspostavljanja normalnog obrasca usklađenosti, pa su im mozgovi izgledali kao kod osoba koje nikada nisu imale ADHD.
Još ne znamo da li su ove promene u mozgu prethodile gubljenju simptoma ili su njihov rezultat, pa je mehanizam oporavka još uvek nerazjašnjen.
Međutim, studija sa Em-Aj-Tija pokazala je da, kada je jedan drugi vid usklađenosti mozga u pitanju, odrasli koji su se oporavili imaju isti obrazac kao i osobe sa ADHD-om.
Kod zdravih ljudi, kada je aktivna osnovna mreža, druga mreža, zadužena za obavljanje zadataka, uspavana je. Kada se mozak usredsređuje, ova duga mreža preuzima rad mozga od osnovne. Kako bi pažnja funkcionisala, njihovo smenjivanje je neophodno.
Obe grupe odraslih pacijenata sa ADHD-om, uključijući i one koji su se oporavili, pokazale su istovremenu aktivnost obe mreže, što znači da su dva područja mozga bila u raskoraku, preplićući aktivnost. To znači da ni odrasli koji su izgubili većinu svojih simptoma nemaju sasvim normalnu moždanu funkciju.
Kako će ova nova istraživanja uticati na način na koji razmišljamo o deci sa ADHD-om? Naravno da ne preporučujem da ih ispišemo iz škole i pošaljemo u savanu. Niti mislim da treba da prestanemo da im dajemo lekove poput Aderala i Ritalina, koji su delotvorni i pomažu mnogoj deci sa ADHD-om.
Ipak, možda bismo mogli da se poslužimo iskustvom odraslih koji su “prerasli” svoje simptome kako bismo pomogli deci. Najpre, trebalo bi da učinimo sve što možemo da mladi sa ADHD-om mogu da izaberu situacije – bilo sada u školi ili kasnije na poslu – koje više odgovaraju njihovoj sklonosti ka promenama, isto kao što odrasli sami biraju poslove u kojima će lakše biti uspešni.
Ova radoznala deca željna iskustava, u školi će najverovatnije bolje funkcionisati u malim odeljenjima u kojima se više pažnje posvećuje praktičnom učenju, samostalnom radu na računarima i zadacima koji razvijaju posebne veštine.
To ne znači da će sva deca sa ADHD-om moći da prestanu da piju psihostimulanse. Ali nemojmo žuriti da njihovu radoznalost, energiju i potrebu za promenama proglasimo bolešću; u pravom okruženju, te osobine nisu hendikep, več mogu biti pravi dar.
Ričard A. Fridman je profesor kliničke psihijatrije i direktor psihofarmakološke klinike na Medicinskom fakultetu Vejl Kornel.
Prevela: Jovana Papan
Izvor: The New York Times
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Ti si blistava zvezda, ali ponašanje ti je nepovoljno
Sa ciljem da se prepozna i na što bolji način razreši situacija u kojoj je, kako kaže autorka, razgovor besmislen, Štefani Štal savetuje sledeće: Nažalost, ima situacija u kojima ni...
VERBATORIA NOVI SAD – mesto gde upoznajemo sebe, otkrivamo urođene talente i postajemo krojači svoje sreće!
Svaka donešena odluka je deo životnog iskustva. Lepog ili manje lepog, ali svakako korisnog. Ono što više izaziva nelagodu jeste neizvesnost pre nego što saznaš da li je odabir bio...
Odličan tekst. Prava analiza, bez stereotipa koji obično prate priču oko ADHD.
i…koji je lek?
odlican tekst ,samo da ih je vise ovakvih muka mi od osudjivanja djece kona su zapravo zdrava i prava jedino nisu pod konac ko ostali savrseni bez mana
Nesto od ovoga je tacno, ali brojke koje su iznete su netacne (pogotovo kod odraslih), prvenstveno zato sto gomila (pogotovo zenske) dece prodje nezapazeno i ne dobije dijagnozu do odraslog doba, zato sto zenska deca imaju tendenciju ka tipu ADHD-a gde preovladjuje nedostatak paznje, dok muska deca cesce imaju hiperaktivni tip (zenska deca sa ovim tipom su se kod nas karakterisala kao “muskarace”… i sama sam bila jedna od njih), a kod oba pola je prisutan i kombinovani tip.
Simptomi se ne “prerastaju” – to je isto kao kad biste rekli nekome kome je tiroidna zlezda slabije aktivna kako ce “prerasti” nedostatak tiroksina, ili nekome ko je levoruk (opet ja kao primer) kako ce “prerasti” to i postati desnoruk (ne, nece). Postoje samo odrasli ljudi kod kojih je ADHD dijagnostikovan na vreme, pa su na vreme poceli da uzimaju lekove i da uce kako da premoste svoje razlicitosti od neurotipicnih ljudi, da bi mogli da funkcionisu u neurotipicnom svetu.
Savetujem vam (i koga god interesuje da pomogne sebi ili svom detetu, s obzirom da ja dosad nisam nasla mesto kod nas gde moze da se radi dijagnostika, a od lekova vidim da jedva postoji Ritalin) da gledate YouTube kanal How to ADHD, jer ga drzi devojka koja ga ima i sama, i koja je drzala TED Talk na tu temu.
I da, prirodni lek ne postoji. Cisto zavaravanje ljudi, kao i sa pseudonaukom poprilicno rasirenom, u danasnje vreme, i u ostalim oblastima.