Učenje je proces kroz koji svako dete prolazi na svoj način i sopstvenim tempom. Međutim, kod pojedine dece javljaju se specifične teškoće u učenju koje nisu povezane sa inteligencijom ili željom za znanjem, već sa načinom na koji mozak obrađuje informacije. Najčešće među njima su disleksija, disgrafija i diskalkulija.
Razumevanje ovih teškoća i pravovremena podrška su od presudnog značaja da bi dete razvilo svoje potencijale bez osećaja neuspeha ili frustracije.
Disleksija – teškoće u čitanju
Disleksija je najpoznatija specifična teškoća u učenju. Deca sa disleksijom imaju normalnu ili natprosečnu inteligenciju, ali se suočavaju sa problemima kada je u pitanju čitanje.
Iz ugla logopeda: Kako deca najlakše savladavaju tehniku čitanja
Kako se ispoljava?
-
dete sporo i teško čita,
-
preskače ili dodaje slova i slogove,
-
često meša slična slova (b-d, p-q, m-n),
-
ne razume u potpunosti pročitani tekst,
- Advertisement - -
pokazuje otpor prema čitanju i pisanju.
Disleksija se obično uočava u prvim razredima osnovne škole, ali se rani znaci mogu primetiti i ranije – kroz kašnjenje u govoru ili teškoće u pamćenju rima i pesmica.

Disgrafija – teškoće u pisanju
Disgrafija se odnosi na probleme sa pisanjem, i to kako u motoričkom smislu, tako i u gramatičkom i pravopisnom.
Tipični znaci disgrafije:
-
dete piše sporo i teško,
-
rukopis je nečitljiv i neuredan,
- Advertisement - -
često pravi pravopisne i gramatičke greške,
-
teško održava redosled reči i rečenica,
-
ruka mu se brzo zamara tokom pisanja.
Ove teškoće ne znače da dete ne zna pravila pisanja, već da ih ne može dosledno primeniti zbog problema u obradi i organizaciji informacija.
Diskalkulija – teškoće u matematici
Diskalkulija je manje poznata, ali podjednako značajna teškoća u učenju. Odnosi se na probleme u razumevanju i primeni matematičkih pojmova.
Kako izgleda u praksi?
-
dete ima problem sa prepoznavanjem i pisanjem brojeva,
-
teško razume osnovne matematičke operacije (sabiranje, oduzimanje…),
-
ne snalazi se u pojmovima vremena, redosleda ili prostora,
-
sporije uči tablicu množenja,
-
često oseća strah i otpor prema matematici.
Zašto je rana podrška važna?
Deca koja se suočavaju sa disleksijom, disgrafijom ili diskalkulijom nisu manje sposobna od svojih vršnjaka – naprotiv, često poseduju izuzetne talente u umetnosti, muzici, sportu ili logičkom razmišljanju. Međutim, bez pravovremene pomoći, mogu razviti osećaj nesigurnosti i izbegavati školu.
Pitanje za logopeda: Da li mora dete sve glasove pravilno da izgovara u trećoj godini?
Podrška podrazumeva:
-
ranu dijagnostiku i rad sa defektologom, logopedom ili psihologom,
-
prilagođavanje školskog programa,
-
dodatne vizuelne i praktične metode učenja,
-
razumevanje i strpljenje roditelja i nastavnika.
Teškoće u učenju ne znače da dete ne može uspeti u školi i životu. One samo ukazuju da mu je potreban drugačiji način učenja i dodatna podrška. Pravovremeno prepoznavanje i saradnja roditelja, nastavnika i stručnjaka ključni su za to da dete razvije svoje sposobnosti i izraste u samopouzdanu i uspešnu osobu.