16. Jedite više kao Francuzi, ili Italijani, ili Japanci, ili Indijanci, ili Grci. Ljudi koji se hrane po pravilima tradicionalne ishrane u osnovi su zdraviji od onih koji jedu savremenu, zapadnu ishranu. Kroz dug i razvojni proces učenja na greškama, kulture otkrivaju šta funkcioniše – kako na najbolji način izmiriti ljudiske potrebe onim što priroda nudi na određenom mestu.
17. Plati više – jedi manje. Trampite kvantitet za kvalitet. Smanjivanje kalorija po svemu sudeći usporava starenje i produžava život – prejedanje dovodi do deobe ćelija, a na najgori mogući način to čini kod ćelija kancera. Smanjenje unosa kalorija obuzdava i proizvodnju slobodnih radilala, sprečava zapaljenja i smanjuje rizik od većine zapadnih bolesti.
18. Jedite obroke. Najveća pretnja obroku kakav smo nekada imali svakako je užina, koja je poslednjih godina kolonizovala čitave delove dana i mesta u našim životima. Kolorije koje smo dodali svojoj ishrani u poslednjih dvadeset godina došle su upravo u obliku grickalica i užine. Zbog toga sve što jedete, jedite za stolom i pokušajte da ne jedete sami.
19. Jedine sporije. Na taj način ćete sebi pružiti šansu da saznate kad da stanete. Potrebno je negde oko 20 minuta pre nego što mozak dobije informaciju da je stomak pun. Većini je, na žalost, potrebno mnogo manje od 20 minuta da završi s obrokom.
20. Kuvajte, a ako imate uslova, zasadite i baštu. Učestvovanje u zamršenim i beskrajno zanimljivim procesima dobijanja hrane najsigurniji je način da izbegnete kulturu brze hrane i vrednosti koje ona podrazumeva. Kao kuvar u sopstvenoj kuhinji uživate u zadovoljstvu sveznanja o svojoj hrani, kojoj nijedna količina supermarket istraživanja ili oznaka nije u stanju da parira.
„U Odbranu hrane“, Majl Polan
Izdavač: Čarobna knjiga
Hrana. Ima je na sve strane, a o izboru da ne govorimo. Čini nam se da nikada nismo jeli toliko raznovrsne hrane i sa takvim zadovoljstvom. Čemu onda potreba da branimo hranu i od koga je treba odbraniti?
Najveći deo onoga što danas doživljavamo kao hranu zapravo i nije hrana, a način na koji je jedemo – u automobilu, gledajući televiziju, a tako često i sve više sami – u stvari i nije jedenje. Umesto hrane, u svoj organizam unosimo jestive materije – dakle, ne više prirodnu hranu, već veštački napravljene proizvode prepune aditiva. Hranu zato treba odbraniti od zapadnog načina ishrane – savremene prehrambene industrije koja hrani oduzima prirodna i zdrava svojstva i dodaje tzv. hranljive sastojke, kao i od nauke o hranljivim sastojcima – nutricionizma, koji hranu posmatra kao zbir masnoća, belančevina, ugljenih hidrata i drugih sastojaka, a ne kao celovite proizvode nastale u prirodnom lancu ishrane.
Knjiga U odbranu hrane nam ukazuje na to kako da, pravilnom ishranom, izbegnemo većinu hroničnih bolesti koje pogađaju savremenog čoveka. Ona nas podseća na to koja je hrana zdrava, kako da razvijemo jednostavne načine da prilagodimo svoj apetit i vratimo se ispravnom jedenju, koje se zasniva na tradiciji i ekologiji istinske, zdravo odgajane i neprerađene hrane.