Širom sveta, deca spavaju jedan sat manje nego pre trideset godina. Cena koju plaćamo: niži koeficijent inteligencije, lošije raspoloženje, poremećaj pažnje i hiperaktivnost, gojaznost. Morgan Fikter je desetogodišnjakinja koja ide u peti razred u Roksburiju, Nju Džersi. Ona je svetle puti i malena, s pegicama rasutim po nosu i…
Morgan Fikter je desetogodišnjakinja koja ide u peti razred u Roksburiju, Nju Džersi. Ona je svetle puti i malena, s pegicama rasutim po nosu i s talasastom, svetlosmeđom kosom. Njen otac Bil je policajac koji je na dužnosti do tri sata ujutru. Njena majka Heder radi pola radnog vremena i posvećena je angažovanju Morgan i njenog brata u mnogim njihovim aktivnostima. Morgan igra fudbal (Heder je trener tima), ali prva ljubav devojčice Morgan je takmičarsko plivanje, s celogodišnjim treninzima koji su razvili njena ramena. Ona je takođe i violinistkinja u školskom orkestru, s dva časa i još jednim privatnim časom nedeljno, povrh pet noći tokom kojih vežba sama. Svake noći, Heder i Morgan sednu i rade njen domaći, onda gledaju Flip dis hauz (Flip This House) ili drugu emisiju o sređivanju kuća na kanalu TLC. Uvek se činilo da je Morgan uravnoteženo dete puno entuzijazma.
Ali kada je Morgan provela godinu dana u odeljenju veoma stroge učiteljice, više nije mogla uveče da se opusti. Uprkos razumnom vremenu odlaska u krevet u pola deset uveče, ona bi ležala budna i isfrustrirana do pola dvanaest, ponekad i do ponoći, stežući svoj jastuk s leopardovim krznom. Na roze zidovima ukrašenim svetlucavom vilinskom prašinom u njenoj spavaćoj sobi bile su izlepljene kartice, svaka s rečju iz rečnika s čijim izgovaranjem je Morgan imala problema. Pošto nije bila u stanju da zaspi, okrenula se učenju, odlučna da ne dozvoli da trpe njene ocene. Umesto uspeha, videla je sebe kako se raspada emotivno. Tokom dana, bila je mrzovoljna i zaplakala bi vrlo lako. S vremena na vreme, Morgan bi zaspala na času.
Sledeće godine, Morgan je dobila novu učiteljicu, ali je i dalje imala problem s uspavljivanjem. Heder je počela da brine zbog toga što njena ćerka nije mogla da spava. Da li je u pitanju bio stres ili hormoni? Onda je Heder zabranila pića s kofeinom, pogotovo poslepodne, pošto je primetila da je jedna koka-kola poslepodne mogla da drži njenu ćerku budnom do dva sata ujutru. Morgan se držala najbolje što je umela, ali dvaput mesečno bi prolazila kroz emocionalni raspad sistema i javljala bi se ona vrsta prenaglašenog besnog plača kakvu obično viđamo kod trogodišnjaka koji su propustili popodnevnu dremku. „Veoma mi je žao zbog nje“, brinula se Heder. „Ne bih to nikome poželela – mislila sam da će nesanica zauvek ostati problem.“
“Nismo svesni važne činjenice da naša deca – od osnovne škole, pa tokom srednje – spavaju jedan sat manje nego pre trideset godina. Dok su moderni roditelji opsednuti spavanjem svojih beba, nakon predškolskog uzrasta ova briga nestaje s liste prioriteta.”
Zabrinuta za blagostanje svoje ćerke, Heder se obratila za pomoć njenom pedijatru. „On me je, da tako kažem, otkačio, jednostavno nije bio zainteresovan“, sećala se. „Rekao je: ‘Pa, dobro, ona se umori s vremena na vreme. Prerašće ona to’.“
Mišljenje ovog pedijatra je tipično. Prema istraživanju Nacionalne fondacije za spavanje, 90% roditelja u Americi misli da njihovo dete spava dovoljno.
Deca, s druge strane, kažu drukčije: 60% srednjoškolaca opisuje izuzetnu pospanost tokom dana. Četvrtina priznaje da zbog toga trpe njihove ocene. U zavisnosti od toga koje istraživanje razmatrate, od 20% do 33% učenika zaspi na času barem jednom nedeljno.
Grube brojke ih u potpunosti podržavaju. Polovina svih adolescenata radnim danima spava manje od sedam sati. Kada dođu u više razrede srednje škole, prema istraživanju dr Frederika Danera s Univerziteta u Kentakiju, oni u proseku noću spavaju nešto više od šest i po sati. Samo 5% učenika viših razreda srednje škole spava punih osam sati. Sigurno da se sećamo kako smo bili umorni kada smo išli u školu. Ali ne toliko kao današnja deca.
Nismo svesni važne činjenice da naša deca – od osnovne škole, pa tokom srednje – spavaju jedan sat manje nego pre trideset godina. Dok su moderni roditelji opsednuti spavanjem svojih beba, nakon predškolskog uzrasta ova briga nestaje s liste prioriteta. Čak i deca u vrtićima spavaju pola sata manje nego ranije.
“Moguće je čak da su mnoge glavne karakteristike predtinejdžera i tinejdžera – mrzovolja, depresija, pa čak i prejedanje – zapravo samo simptomi hroničnog nedostatka spavanja.”
Kao što postoji mnogo vrsta porodica, tako postoji i mnogo uzroka za ovaj izgubljeni sat spavanja. Pretrpan raspored aktivnosti, preopširni domaći zadaci, klizno vreme za odlazak u krevet, televizija, kompjuteri i mobilni telefoni u spavaćoj sobi – sve to ima uticaja. Roditeljsko osećanje krivice takođe ima udela; nakon dolaska kući posle posla, roditelji žele da provedu vreme sa svojom decom i oklevaju da u određeno vreme dete odlučno pošalju u krevet. Jedno istraživanje sa Roud Ajlanda pokazalo je kako 94% srednjoškolaca sami sebi određuju vreme za spavanje (Wolfson i Carskadon, 1998). Svi ovi razlozi spajaju se u jednom lagodnom neznanju – do sada, mogli smo da ignorišemo taj izgubljeni sat jer nismo zapravo znali njegovu pravu cenu koju plaćaju deca.
Koristeći novo razvijena tehnološka i statistička sredstva, naučnici koji proučavaju spavanje su nedavno uspeli da izoluju i izmere uticaj ovog jednog izgubljenog sata. Zbog toga što je dečji mozak u razvoju sve do dvadeset prve godine i zbog toga što se veliki deo toga odvija dok dete spava, ovaj izgubljeni sat čini se da ima eksponencijalni uticaj na decu koji jednostavno nema na odrasle.
Iznenađenje nije samo u tome što je spavanje važno – već koliko je važno, dokazano, ne samo za akademske rezultate i emocionalnu stabilnost, već i za fenomen za koji smo mislili da nije ni u kakvoj vezi, kao što je međunarodna epidemija gojaznosti i povećana stopa poremećaja pažnje i hiperaktivnosti. Puno naučnika veruje da problem spavanja tokom razvojnih godina može uzrokovati trajne promene u strukturi dečjeg mozga – oštećenja koja se ne mogu popraviti spavanjem, kao što je mamurluk. Moguće je čak da su mnoge glavne karakteristike predtinejdžera i tinejdžera – mrzovolja, depresija, pa čak i prejedanje – zapravo samo simptomi hroničnog nedostatka spavanja.”
(Odlomak iz knjige “Novo razmišljanje o deci”, Psihopolis)
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ZDRAVLJE
Da li znate šta sve pijemo sa mlekom? Evo šta sadrži jedna čaša mleka
Uz pomoć inovativnih i vrlo osetljivih metoda ispitivanja, naučnici iz Španije i Maroka su ustanovili da bi samo jedna čaša mleka može da sadrži i do 20 analgetika, antibiotika i...
Zagrljaj je biološka potreba usađena u naš kod
Danas se brzo živi. Sat diktira dan, često protrčavamo jedni pored drugih i ne stižemo da zaustavimo vreme i zagrlimo se rasterećeno osećajući potpunu lekovitost zagrljaja. Deca uz zagrljaj rastu...
Baštovanstvo u školama u Holandiji – praktična nastava za celokupno zdravlje deteta
Prednost učenja kroz praksu i prave, primenjive primere, sigurno je najbolji način da deca zaista usvoje znanje. Primenjivanjem stečenog znanja i učenjem kroz praksu deca će lakše savladati gradivo, ali...
Svetski dan zdravlja 2024 – moje zdravlje, moje pravo
Od svog osnivanja na Prvoj zdravstvenoj skupštini 1948. godine, i od stupanja na snagu 1950. godine, proslava Svetskog dana zdravlja ima za cilj stvaranje svesti o određenoj zdravstvenoj oblasti koja...
Nema komentara.