Deci se popravljao rukopis. Roditelji su saopštavali da se kod mališana usredsređena pažnja zadržava sve duže. Mercenih je smatrao da su te neočekivane koristi posledica nekih opštih poboljšanja koje program podstiče u mentalnoj obradi informacija.

Dok je Mercenih još bio dečak, bliska rođaka njegove majke, učiteljica u jednoj osnovnoj školi u Viskonsinu, izabrana je za učiteljicu godine u čitavim Sjedinjenim Državama. Posle svečanog prijema u Beloj kući, došla je u goste Mercenihovima u Oregon.
„Moja majka joj je postavila naivno pitanje, kakva se već postavljaju u neobaveznim razgovorima: ’Šta je tvoj najvažniji princip u radu s decom?’“, priseća se Mercenih. „Rođaka joj je na to odgovorila: ’Decu treba testirati čim dođu u školu da se vidi vredi li se njima baviti. Ako vredi, onda im ozbiljno posvećuješ pažnju, a na one kojima ne vredi ne bacaš vreme.’ Doslovno tako je rekla. I znate, u tom odgovoru se manje-više ogleda kako su se odrasli i tada i uvek odnosili prema deci koja se razlikuju od ostalih. Zamisao da su vaši neurološki resursi trajni i postojani i da se ne mogu suštinski poboljšati ni promeniti strahovito je destruktivna.“
“Zamisao da su vaši neurološki resursi trajni i postojani i da se ne mogu suštinski poboljšati ni promeniti strahovito je destruktivna.“
Mercenih je saznao za rad Pole Talal s Univerziteta Rutgers, koja je analizirala kod dece razloge smetnji prilikom učenja da čitaju. Između pet i deset posto predškolske dece ima neki jezički poremećaj koji im otežava pisanje, čitanje ili uspešno praćenje uputstava u nastavi. Često se njihove smetnje obuhvataju pojmom disleksičnosti.
Bebe uče da govore vežbajući spojeve jednog suglasnika i jednog samoglasnika, pa ih čujemo kako guču „ba, ba, ba“ i „da, da, da“. U mnogim jezicima prve naučene reči sastoje se upravo iz ovih i sličnih kombinacija: mama, tata, pi-pi i slično. Istraživanja Pole Talal pokazala su da deca s jezičkim poremećajima imaju probleme u auditivnoj obradi uobičajenih spojeva suglasnika i samoglasnika, koji se izgovaraju brzo i nazivaju „brzi delovi reči“. Zbog toga što ih ne čuju tačno, ova deca ne mogu tačno ni da ih izgovore.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: OBRAZOVANJE
Sastav osnovca rasplakao nastavnicu: “Želeo bih da budem televizor, da me porodica sluša kada govorim”
U jednoj Fejsbuk grupi u kojoj prosvetari iz Srbije dele priče iz škole pojavio se jedan sastav dečaka koji je oduševio mnoge. Nastavnica srpskog je podelila pismeni zadatak učenika osnovne...
Iskustvo nastavnika: Deca lepo prihvataju zabranu telefona u školama, problem samo pojedini roditelji
"Kada smo zabranili mobilne telefone u školi svi su rekli da će biti nemoguće to sprovesti. Sada hodam hodnicima i trpezarijom i nigde ne vidim nijedan telefon. Više ne slušam...
Nastavnici o lošim rezultatima na inicijalnim testovima: “Nekada su služili da utvrdimo znanja, a danas neznanje”
Stalna praksa na početku školske godine su provere znanja koje đaci donose iz prethodnih godina školovanja, takozvani inicijalni testovi. Oni se rade kako bi učitelji i nastavnici videli koliko deca...
Slika škole danas: Nastavnici prinuđeni da gledaju u ekrane dok deca gledaju u telefone ispod stola
"Poražavajuće je kada uđete u učionicu - vi neretko možete zateći nastavnike koji gledaju u ekran i decu koji gledaju u telefone ispod stola. Jel to ono što želimo? Ja...
1 komentar.