Opsesija čistoćom polako prerasta u jednu od ključnih patologija savremenog sveta, smatra Ketrin Ašenburg, autorka knjige “Prljave priče o čistoći: neprečišćena istorija.”
Kolateralna šteta higijenskog rata
U stalnoj trci za savršenom čistoćom, svi snosimo posledice. Povećani standardi higijene stavljaju nov teret na pleća žena, koje obavljaju najveći deo kućnih poslova. Rezultat preterane čistoće su i sve brojnije alergije, a naša preterana upotreba hemikalija – osim što može da izloži decu otrovima, može da bude i sasvim kontraproduktivna u borbi protiv bakterija, odnosno da utiče na razvoj otpornih «supermikroba».
“Povećani standardi higijene stavljaju nov teret na pleća žena, koje obavljaju najveći deo kućnih poslova. Rezultat preterane čistoće su i sve brojnije alergije.”
Naravno, pranje ruku jeste jedan od ključnih faktora zaštite zdravlja. Ipak, sasvim je dovoljno koristiti običan sapun i toplu vodu. Sa druge strane, prečesto pranje celog tela uopšte nema pozitivan efekat po naše zdravlje. Opsesivno kupanje i čišćenje, generalno donose više štete našem zdravlju nego što mu pomažu. Naročito smo zaštitnički raspoloženi prema deci i spremni smo da dezinfikujemo sve što je u njihovoj blizini, narušavajući njihov imuni sistem i sprečavajući ih da razviju otpornost.
Previše čistoće vodi u bolest?
Organizam “izmišlja” neprijatelje
Naime, deca koja ne dolaze dovoljno u kontakt sa mikroorganizmima, najčešće su žrtve alergija i astme. Istraživanja pokazuju da deca koja imaju puno braće i sestara, koja odrastaju na selu, rano se uključuju u kolektiv ili imaju mačku – i na taj način se od malih nogu izlažu bakterijama, mnogo manje pate od alergija i parazitskih infekcija. Kada nema pravih neprijatelja da se protiv njih bori, organizam ih «izmišlja», pa svoje odbrambene sisteme okreće protiv bezazlenih stvari poput polena ili kikirikija.
“Kada nema pravih neprijatelja da se protiv njih bori, organizam ih «izmišlja», pa svoje odbrambene sisteme okreće protiv bezazlenih stvari poput polena ili kikirikija.”
Najzad, sami mikrobi su mnogo prilagodljiviji od nas. Tetrapak mleka ostavljen van frižidera – za jednu noć će postati dom hiljada generacija mikroba. To je više vremena za prilagođavanje novim uslovima nego što za ljudsku vrstu predstavljaju milenijumi. Dakle, umesto da bezuspešno pokušavamo da ih pobedimo, bilo bi nam bolje da sklopimo primirje sa njima. Najzad, bili su tu mnogo pre nego što smo se mi pojavili, a ostaće ovde mnogo duže od nas. Jednostavno, naviknimo se na to.
Nema komentara.