Za ljude je važno da vam kažu na čijoj su strani, zašto i da li bi mogli biti pristrasni. Da na neki način objave svoja interesovanja. Zato ću vam pričati o čitanju. Reći ću vam zašto su biblioteke bitne. Sugerisaću vam da je čitanje fikcije, čitanje iz zadovoljstva jedna od najvažnijih stvari za čoveka. Strastveno ću se zalagati da ljudi rauzmeju šta su biblioteke, ko su bibliotekari i za njihovo očuvanje. Pristrasan sam očigledno i mnogo: Ja sam autor fikcije. Pišem za decu i odrasle. Tridesetak godina zarađujem za život kroz moje reči, uglavnom kroz izmišljanje i zapisivanje izmišljenog. Očigledno je u mom interesu da ljudi čitaju, da čitaju fikciju, da bibloteke i bibliotekari postoje i pomognu usvajanje čitanja i mesta na kojima se čitanje događa. Pristrasan sam kao pisac, ali mnogo, mnogo više sam pristrasan kao čitalac. I još više kao građanin Britanije. Ovu lekciju držim pod pokroviteljstvom „Agencije za čitanje“ organizacije čija je misija da svi imaju jednake šanse u životu time što pomaže ljudima da postanu entuzijastični čitaoci. Sve se menja, kada čitamo. O toj promeni i o samom čitanju sam došao da pričamo. Želim da pričam o tome šta čitanje radi i za šta je dobro.
Zašto deca ne čitaju i zašto moraju da počnu
Bio sam u Njujorku i slušao razgovor o izgradnji privatnih zatovra – industrija koja je u razvoju u Americi. Zatvori moraju da planiraju proširenje u budućnosti – koliki su im kapaciteti potrebni? Koliko će biti zatvorenika za 15 godina? Zaključili su da to mogu da predvide veoma lako, koristeći jednostavan algoritam baziran na tome koji procenat dece uzrasta 10 -11 godina nije znao da čita. I samim tim nije mogao da čita iz zadovoljstva.
Ne radi se o tačnom broju: ne možemo reći da u pismenom društvu nema kriminala. Ali postoji korelacija. Mislim da te korelacije dolaze od nečega veoma jednostavnog – pismeni ljudi čitaju fikciju.
„Najjednostavniji način da budemo sigurni da obrazujemo pismenu decu je da ih naučimo da čitaju ali i da je čitanje aktivnost koja donosi zadovoljstvo.“
Fikcija ima dve upotrebe. Prvo, to je početna stanica ka čitanju. Nagon da se otkrije šta dolazi sledeće, želja da se okrene strana, potreba da se nastavi, iako je teško zato što je neko u nevolji a vi morate znati šta će se dogoditi na kraju.. to je veoma stvaran nagon. On vas tera da naučite nove reči, da mislite nove misli, da nastavite. Da otkrijete da čitanje po sebi donosi zadovoljstvo. Jednom kada ste to naučili, na putu ste da čitate sve.
A čitanje je ključ. Pre nekoliko godina pojavile su se slutnje da živimo u svetu koji je prevazišao čitanje, svetu u kome sposobnost da nalazimo smisao u pisanoj reči postaje suvišna. Sumnja je otklonjena, reči su važnije nego ikada: putujemo svetom preko reči pošto se svet preneo na internet, imamo potrebu da pratimo, delimo i shvatimo ono što čitamo. Ljudi koji ne mogu da razumeju jedni druge ne mogu da razmenjuju ideje, ne mogu da komuniciraju (programi za prevođenje posao rade samo donekle).
Najjednostavniji način da budemo sigurni da obrazujemo pismenu decu je da ih naučimo da čitaju ali i da je čitanje aktivnost koja donosi zadovoljstvo. A to znači, najprostije, nalaženje knjiga u kojima uživaju, omogućavanje pristupa tim knjigama, i prostor da iste čitaju.